Gospodari svemira ostaju tek solidan, ali ne i nezaboravan povratak jedne od najtrajnijih franšiza osamdesetih. Film se trudi balansirati između modernog blockbustera i staromodnog fantasy spektakla, no taj balans nije uvijek uspješan. Publika koja voli franšizu pronaći će dovoljno elemenata da uživa, ali oni koji traže nešto novo teško će to ovdje pronaći.
U našim kinima nedavno je zaigrao Gospodari svemira (Masters of the Universe, 2026.), najnoviji film istoimene franšize. Ona je nastala 1982. godine kao linija akcijskih figurica tvrtke Mattel, a ubrzo je prerasla u jedan od najprepoznatljivijih pop‑kulturnih mitova osamdesetih. Pravi procvat doživjela je 1983. pokretanjem animirane serije He-Man i Gospodari svemira (He‑Man and the Masters of the Universe), koja je postala globalni fenomen i učvrstila He‑Mana kao ikonu dječje televizije.
Jedna od najtrajnijih i najvoljenijih franšiza
Popularnost je ubrzo dovela do brojnih spin‑offova, među kojima se posebno ističe She-Ra: Princeza moći (She‑Ra: Princess of Power, 1985.), usmjeren na žensku publiku i jednako snažno prihvaćen. Tijekom osamdesetih franšiza se širila kroz stripove, knjige, magazinske serijale i razne merchandising proizvode, čime je postala jedan od najkomercijalnijih brendova desetljeća.
Godine 1987. stigla je i prva igrana adaptacija, film Gospodari svemira s Dolphom Lundgrenom i Frankom Langellom, koji se unatoč skromnom uspjehu pretvorio u naslov s kultnim statusom VHS generacije. Devedesete su donijele stagnaciju, ali interes nikada nije potpuno nestao zahvaljujući snažnoj bazi obožavatelja i stalnoj prisutnosti u pop‑kulturi. Početkom 2000‑ih franšiza je doživjela novi val popularnosti kroz modernizirane animirane serije i stripovske reinterpretacije. U posljednjem desetljeću Gospodari svemira ponovno se afirmirao kroz Netflixove animirane projekte, koji su otvorili franšizu novoj generaciji gledatelja.
Najnoviji film Gospodari svemira možemo svrstati i u red najpoznatijih primjera holivudskih projekta koji nisu uspijevali pronaći stabilan kreativni smjer. Kroz njega su tijekom godina prolazili redatelji poput Johna Wooa, Jona M. Chua, McG‑a, Davida S. Goyera i braće Nee, ali nijedna verzija nije uspjela doći do produkcije. Svaki pokušaj završavao je ili potpunim otkazivanjem ili vraćanjem scenarija na početak, što je projekt držalo u svojevrsnom limbu više od dva desetljeća. Kompanija Sony je godinama pokušavala pokrenuti film, no stalne promjene u studijskim prioritetima i kreativnim vizijama dovodile su do novih zastoja.
Čak je i Netflix u jednom trenutku preuzeo razvoj, ali je i ta verzija propala nakon velikih troškova i neslaganja oko konačnog koncepta. Tek kada je Amazon MGM preuzeo prava, projekt je dobio stabilniju produkcijsku osnovu i jasniji smjer. Redatelj Travis Knight (Bumblebee, 2018.) tako priliku da izvede film iz višegodišnjeg razvojno‑produkcijskog kaosa. Scenarij potpisuje Chris Butler (ParaNorman, 2012.) a temelji se na ranijim verzijama scenarija Davea Callahama (Spider-Man: Across the Spider-Verse, 2023.) i spomenute braće redatelja Aarona i Adama Neeja(Izgubljeni grad, 2022.).
Njegova priča vraća nas u prošlost, dok je Adam (Artie Wilkinson‑Hunt) još dječak na zelenoj Eterniji, okružen prijateljima i svijetom koji ga oblikuje svojom toplinom i lakoćom. Njegov otac, kralj Randor (James Purefoy), pokušava u njemu probuditi poštovanje prema maču i odgovornost koju nosi kraljevska loza, no Adamova narav ostaje nježna i nenasilna. Taj mir prekida napad Skeletora (Jared Leto) i njegovih sljedbenika, tijekom kojeg Adam biva bačen kroz portal s Mačem moći, koji usput gubi.
Oslanjanje na rutinu
Odgojen na Zemlji, Adam odrasta u čovjeka koji vjeruje u dijalog i smirivanje sukoba, sada kao odrasli Adam (Nicholas Galitzine), nesvjestan vlastitog podrijetla sve dok ponovno ne pronađe mač. Kada ga pronađe, pali se signal i na Zemlju po njega dolazi Skeletorova zvijer ali i prijateljice iz djetinjstva Teele (Camila Mendes). Ona spašava Adama i kreće s njim natrag na Eterniju. On tada otkriva da je njegova rodna planeta slomljen tiranijom. No grupa pobunjenika, nekadašnji ratnici njegovog oca, pruža otpor opakom Skeletoru. Adam mora pronaći način da pomiri svoju blagost s nužnom snagom kako bi spasio ono što je ostalo od doma.
Režijski, Gospodari svemira djeluju kao film koji se prečesto oslanja na rutinu, a premalo na jasnu autorsku gestu Travisa Knighta. Unatoč solidnoj vizualnoj prezentaciji, tempo je razvučen i film je osjetno predug. Knightova režija funkcionira na razini zanata, ali rijetko nudi prizor ili ideju koja bi ga izdvojila iznad prosjeka. Ritam je neujednačen, s predugim prijelazima između ključnih set‑pieceova, što dodatno naglašava osjećaj da je film mogao biti kraći za barem dvadesetak minuta.
Scenarij filma oslanja se na provjerene narativne obrasce i ne donosi ništa bitno novo, što je posebno vidljivo u uvodnom dijelu. Početak je toliko puta viđen da djeluje gotovo mehanički. Primjerice, početak filma gotovo je istovjetan onom koji smo nedavno vidjeli u filmu Mortal Kombat II (2026.). Dijalozi su funkcionalni, ali rijetko originalni, često služeći kao čisti prijenos informacija umjesto da grade ton ili karakter. Ipak, scenarij uspijeva dobro profilirati glavne likove i dati im jasne emocionalne linije. Zbog toga priča ostaje gledljiva, iako nikada ne iznenađuje niti pokušava izaći izvan poznatih žanrovskih okvira.
Film obiluje borbenim scenama koje su vizualno atraktivne i dovoljno razrađene da drže pažnju, no rijetko nude nešto što već nismo vidjeli u sličnim blockbusterima. Problem leži u njihovoj koreografiji je čista i pregledna, ali ostaje u okvirima sigurnog žanrovskog standarda, bez hrabrijih ili inovativnijih rješenja. Ti akcijski dijelovi filma svakako zadovoljiti fanove franšize i većinu druge publike, ali teško da će ikoga impresionirati ili ostaviti trajniji dojam.
Ležeran ton filma
Dobra je stavka filma to što se doista trudi biti duhovit, i u većem dijelu mu to zaista polazi za rukom. Duhovitost je prisutna u dijalozima i situacijama, ali modernizacija tog tona često poprima blago parodijski karakter. To zapravo i ne čudi, jer ovo nisu likovi koji nose klasični epski ili herojski ton, nego (auto)ironične varijante vlastitih mitova. Sve se temelji na autoironiji i svjesnom poigravanju s inherentnom naivnošću izvornog materijala, što likovima daje lakši, razigraniji ton.
Takav pristup stvara određenu šarmantnost, ali istovremeno naglašava ograničenja scenarija koji se oslanja na poznate obrasce. Neki gegovi funkcioniraju zahvaljujući kemiji glumaca, dok drugi djeluju kao da su ubačeni kako bi prikrili predvidljivost radnje. U konačnici, ne uspijeva se uvijek pogoditi ravnoteža između humora i ozbiljnijih emocionalnih linija, ali humor ipak doprinosi ležernijem tonu filma — što mu je nesumnjivo veliki plus.
Glumački je film sasvim solidno odrađen. Nicholas Galitzine (Ideja o tebi/The Idea of You, 2024.) u glavnoj ulozi vrlo je dopadljiv. Njegova interpretacija najbolje funkcionira u trenucima kada se igra kontrastom između Adamove nespretnosti i očekivanog herojstva. Camila Mendes (Prva klasa/Upgraded, 2024.) unosi energiju i odlučnost svom liku. Njezina dinamika s Galitzineom je vrlo dobra i uvjerljiva.
Jared Leto (Tron: Ares, 2025.) je u ulozi Skeletora i to čitav film pod maskom. Vidljivo je uživao u ulozi a njegova izvedba je u prepoznatljivom, lagano prenaglašenom registru koji se dobro uklapa u autoironični ton filma. Čitavo vrijeme balansira između prijetnje i karikature, stvarajući lik s jasnom stripovskom energijom. Spomenimo i Idrisa Elbu (Zvijer/Beast, 2022.) koji se dobro uklopio u koncept filma svojom duhovitošću i akcijskim scenama.
Bez pokušaja redefiniranja franšize
Iako Gospodari svemira imaju svojih jačih trenutaka, u cjelini ostavlja dojam tehnički korektnog, ali kreativno suzdržanog pristupa koji ne uspijeva u potpunosti iskoristiti potencijal bogatog izvornog materijala. Vizualna raskoš i solidna glumačka postava daju mu određenu privlačnost, no nedostatak autorske hrabrosti osjeti se u gotovo svakom segmentu. Režija Travisa Knighta ostaje u sigurnim okvirima, bez pokušaja da se franšiza redefinira ili iznenadi publiku.
Scenarij je na istom pravcu te se drži provjerenih obrazaca, što rezultira filmom koji je gledljiv, ali rijetko uzbudljiv. Sve to čini da se Gospodari svemira doimaju kao naslov koji je više vođen nostalgijom nego jasnom vizijom. Publika koja voli franšizu pronaći će dovoljno elemenata da uživa, ali oni koji traže nešto novo teško će to ovdje pronaći. Film se trudi balansirati između modernog blockbustera i staromodnog fantasy spektakla, no taj balans nije uvijek uspješan.
Unatoč tome, riječ je o projektu koji ima svoje mjesto u pop-kulturnom kontinuitetu i koji će barem djelomično zadovoljiti očekivanja fanova. Financijski rezultati, međutim, govore drugačiju priču: s budžetom između 170 i 200 milijuna dolara, film je u prvom vikendu zaradio tek nešto više od 54,4 milijuna. Takav start za producente je, dakako, prilično razočaravajući i otvara pitanje daljnje sudbine potencijalnog nastavka. Sveukupno, Gospodari svemira ostaju tek solidan, ali ne i nezaboravan povratak jedne od najtrajnijih franšiza osamdesetih.
O autoru
