Postapokaliptični SF akcijski film Zorana Lisinaca i Domagoja Mažurana, kojima se scenaristički i producentski pridružuje Neb Chupin,ambiciozan je projekt koji otvoreno kombinira elemente velikih žanrovskih naslova. No, bolje funkcionira u vizualnom nego u dramaturškom segmentu. Glumački je film solidan a posebno se ističu Caroline Goodall, Gilles Geary te Ivana Dudić.
Gospodar oluje: Legenda o Hammerheadu postapokaliptični je SF akcijski film koji potpisuju Zoran Lisinac i Domagoj Mažuran, srpsko‑hrvatski autorski dvojac. Lisinac je najpoznatiji po regionalnom hitu Toma (2021.), koji je režirao s Draganom Bjelogrlićem. Kao redatelj debitirao je filmom Pored puta (Along the Roadside, 2013.), koji je nagrađen na nizu manjih festivala nezavisnog filma, u kojem je glavnu ulogu igrao Michael Madsen.
Snimano u Hrvatskoj
Za Domagoja Mažurana ovo je prvi dugometražni igrani film, nakon godina rada u kratkim formama i komercijalnim produkcijama, što objašnjava njegov naglašeno vizualni pristup i ambiciju da se okuša u zahtjevnom žanru. Ovaj njihov film zamišljen je kao prvi dio šireg Hydroverse univerzuma, koji bi trebao obuhvatiti više filmova i serijskih projekata.
Svakako je zanimljiva stavka da je film je sniman gotovo u cijelosti u Hrvatskoj, na lokacijama poput Dubrovnika (koji je poslužio kao vizualna baza za glavni grad radnje filma), Paga, Hvara, Brača, Splita i Kornata. Scenarij filma zajednički potpisuju Lisinac, Mažuran i Neb Chupin,američko hrvatski poduzetnik te glumac i producent. Sva trojica — Lisinac, Mažuran i Chupin — potpisuju i produkciju filma, pa možemo reći da su od početka do kraja bili ključne kreativne i organizacijske figure projekta.
Radnja filma smještena je 300 godina nakon Velikog potopa. Civilizacija preživljava kao niz otočnih nacija, dok Osnivači, vladajuća klasa, žive u utvrđenom gradu Argosu. Oluja nepoznatog podrijetla okružuje otoke i sprječava ljude da se otisnu iza horizonta. Osnivači organiziraju u kojoj se natječu stanovnici otoka, a njihov skriveni cilj jest osvojiti ih i prisvojiti njihove resurse. Ova distopijska budućnost ukorijenjena je u drevnoj mitologiji, gdje se štuju Gaia i druga poganska božanstva.
Misterij se veže uz legendu o Hammerheadu, jahaču oluje, koji je jedini preživio opasnu oluju, a Lord Tarus (Gilles Geary), jedan od Osnivača, opsesivno ga pokušava pronaći. Na otoku Smokva živi mladić Neb (Marco Ilsø), seoski momak predodređen za nešto više, koji je od djetinjstva je fasciniran legendom o Hammerheadu. Kao dječaka pogodio ga je grom dok je bio na stablu božanske moći, što mu je podarilo vizionarske, snovite prikaze budućnosti.
Lako razumljivi hibrid
Na poticaj Barunice (Caroline Goodall), žene s tajanstvenom prošlošću i jedne od ključnih figura u vrhu vlasti Argosa, Neb se uključuje u utrku. Njegova djevojka Ana (Ivana Dudić) također ulazi u utrku, kako bi nastavila ostavštinu svog oca Lazara (Sergej Trifunović), koji je tragično poginuo u utrci. Tako Neb i Ana ulaze u borbu kako bi spasili svoj otok od osvajanja, ali i odlučni probiti se s onu stranu oluje – strane za koju Osnivači tvrde da uopće ne postoji.
U žanrovskom smislu riječ je ovo ostvarenje autorskog dvojca Lizinac-Mažuran je ambiciozan projekt koji otvoreno kombinira elemente različitih velikih naslova. U njegovoj se estetici i dinamici lako prepoznaju utjecaji pustinjskog kaosa franšize Pobješnjeli Max (Mad Maxa), vodene postapokalipse Vodenog Svijeta (Waterworld, 1995.) i mitološke širine serijla Dina (Dune).
Također, povremeno priziva i duh klasičnih pustolovina poput Ratova zvijezda (Star Wars), dok koncept natjecanja podsjeća na distopijske priče tipa Trkač (The Running Man, 1982.) i Igara gladi (The Hunger Games, 2008.). Sve te reference nisu skrivene, ali film ih koristi dovoljno opušteno da stvori vlastiti, prepoznatljiv svijet. Rezultat je hibrid koji možda nije uvijek ujednačen, ali je svakako lako razumljiv.
Dramaturški, film pokazuje više slabosti nego što bi njegova ambicija sugerirala. Priča često zastaje kako bi objasnila mitologiju i pravila svijeta, što usporava ritam i razvodnjava emocionalni naboj koji bi trebao nositi glavne likove. Likovi su funkcionalni, ali nedovoljno razrađeni, pa njihove odluke ponekad djeluju više kao zahtjev žanra nego kao organski razvoj. Dijalozi povremeno zvuče kruto, osobito u trenucima kada pokušavaju prenijeti velike teme i mitološke koncepte.
Vizualno isporučuje obećano
No film ipak ostavlja snažniji dojam u segmentima u kojima se oslanja na atmosferu, akciju i izgradnju svijeta. Vizualno, film najviše dobiva na snazi zahvaljujući impresivnim hrvatskim lokacijama koje se pretvaraju u uvjerljiv postapokaliptični krajolik. Produkcijski dizajn gradi prepoznatljiv svijet koji spaja mitološke motive, plemenske elemente i futurističke detalje.
Akcijski prizori izvedeni su sasvim solidno, s jasnom koreografijom i dovoljno energije da nose ključne trenutke priče. Posebno se ističu scene jahanja oluje (s vidljivim utjecajem Georgea Millera u kadriranju brodskih motora pri ubrzanju), koje filmu daju dinamiku i osjećaj širine. Digitalni efekti su korektni, iako povremeno variraju u kvaliteti, što je očekivano za produkciju ovakvog opsega.
U ključnim scenama, osobito onima vezanima uz oluju i brodove, CGI funkcionira dovoljno uvjerljivo da podrži vizualni identitet filma. Cjelokupna vizualna prezentacija pokazuje da autori imaju jasnu ideju o tome kako njihov svijet treba izgledati i kako ga učiniti privlačnim publici. Sve zajedno ostavlja dojam projekta koji možda ima ograničenja, ali vizualno isporučuje ono što obećava.
Gluma u filmu može se opisati kao solidna, s nekoliko jasnih isticanja unutar ansambla. Tako Caroline Goodall (Cliffhanger, 1993., Schindlerova lista/Schindler’s List, 1993.) donosi najuvjerljiviju i najsugestivniju izvedbu a Gilles Geary (Echo Boomers, 2020.) vizualno je upečatljivo kreiran i dobro koristi fizičku prisutnost kako bi naglasio prijetnju i opsesivnost svog lika. Pohvale zaslužuje i Ivana Dudić (TV serije Senke nad Balkanom, 2019. – 2026., Ubice mog oca, 2016. – 2025.) iako je vidljivo da je ograničena scenarijem i nedostatkom prostora za razvoj. Šteta je što film ne posvećuje više vremena ljubavnoj priči između njezina lika i Neba, kojeg Marco Ilsø (TV serija Vikinzi/Vikings, 2016. – 2020.) tumači ponešto suzdržano. Time bi film dobio snažniju emocionalnu nit koja bi dodatno obogatila njihove izvedbe i pojačala ukupni dojam.
Zanimljiv ali neujednačen početak veće ambicije
Iako je riječ o nesumnjivo ambicioznom projektu, jasno je da Gospodar oluje: Legenda o Hammerheadu bolje funkcionira u vizualnom nego u dramaturškom segmentu. Njegova snaga leži u svijetu koji gradi, dok priča i razvoj likova ne uspijevaju uvijek pratiti tu razinu ambicije. Unatoč tome, film nudi dovoljno atraktivnih prizora i žanrovskih elemenata da zadrži pažnju publike. Prvi rezultati gledanosti pokazuju da je sasvim solidno prošao prvog vikenda prikazivanja u domaćim kinima, što potvrđuje da postoji interes za ovakav tip regionalne SF produkcije.
Ipak, dojam je da bi ovakav narativ, sa svojim širokim svijetom i brojnim likovima, možda bolje funkcionirao kao streaming naslov ili čak televizijska serija. Format duže forme omogućio bi detaljniju razradu mitologije i emocionalnih odnosa, što je ovdje ostalo tek naznačeno. S obzirom na najave da je ovo tek početak šireg Hydroverse univerzuma, jasno je da autori imaju dugoročne planove.
Upravo zato bilo bi poželjno da se u nastavcima više pažnje posveti dramaturškoj čvrstoći i razvoju likova. Vizualni identitet već je postavljen i funkcionira, no priča će trebati snažniji temelj kako bi taj svijet u potpunosti zaživio. Ako se taj balans postigne, budući projekti mogli bi ostvariti znatno veći potencijal. Tako ovo ostvarenje autorske trojke Zorana Lisinaca, Domagoja Mažurana i Neba Chupin ostaje kao zanimljiv, ali neujednačen početak jedne veće ambicije.
O autoru
