S kino hitom ‘Five Nights at Freddy’s’ trenutno u kinima, prisjetit ćemo se koje su to video igre zaživjele na velikom platnu kroz godine.
Prenijeti duh video igre i samo uzbuđenje koje igranje donosi na veliko platno je nešto s čime se filmski studiji oduvijek bore, ali rijetki uspijevaju. Dok je većina filmskih adaptacija loše dočekana od strane gledatelja i kritike, poneki uspijevaju postati pravi hit. Ovo su najpoznatiji od oba svijeta koji su bili prikazivani isključivo u kino dvoranama.
Super Mario Bros.
(Super Mario Bros., 1993.)
Režija: Annabel Jankel, Rocky Morton
O filmu: Slučajno nemojte pitati Bob Hoskinsa što misli o filmu Super Mario gdje je uz Johna Leguizama glumio najpoznatiju braću vodoinstalatere: Marija i Luigija. On ga želi potpuno zaboraviti. Osim što je podbacio na kino blagajnama, uspio je razočarati i vojsku fanova jer ovo je bilo sve samo ne Super Mario kakvog se poznaje. Ako se iz imena filma ukloni ime Super Mario, ovo je jedna zabavna ali veoma čudna avantura koja bi pronašla više svojih fanova, no ovako je one postojeće samo razočarala. Bez obzira na negativne komentare što dobiva, Super Mario Bros. ima određenu filmsku draž i šarenilo koje se moglo snimiti samo u 1990-im, poput Dennisa Hoopera s jež frizurom koji glumi Bowsera.
Street Fighter
(Street Fighter, 1994.)
Režija: Steven E. de Souza
O filmu: Kad su se adaptacije video igara tek krenule pojavljivati na velikim ekranima, Street Fighter je bio jedan od prvih. Ovdje nije bilo bitno što je belgijska zvijezda sa snažnim naglaskom Jean Claude Van Damme u ulozi američkog patriota ili Kylie Minogue u ulozi ubojice. Bila je važna borba i prisutnost poznatih imena tog doba i to je ono što je Street Fighter gledateljima dao. Ni više, ni manje nego Van Dammea kako razbija Mr. Bisona. 15 godina kasnije izašao je Street Fighter: The Legend of Chun-Li, no taj nastavak je bio još lošiji jer želio je biti ozbiljan film za razliku od prvog kojeg nije bilo briga.
Mortal Kombat
(Mortal Kombat, 1995.)
Režija: Paul W. S. Anderson
O filmu: Turnir koji odlučuje o sudbini našeg svijeta održava se na otoku. Mnoštvo boraca sa svih strana svijeta dolaze na turnir, svaki sa svojim osobnim razlogom. Tučnjava slijedi. Jednostavnije od toga ne ide, no za ovakav film ne treba neka ekstra priča već samo i isključivo zabava. Gotovo 30 godina otkad je snimljen, Mortal Kombat je i danas jedan od omiljenih filmova baziranih na video igrama jer jednostavno je pogodio što fanovi žele. Ono što mu je dodatno omogućilo toliku dugovječnost je soundtrack jer i danas kad se u klubovima čuje udarac gonga i riječi ‘Test your might’ – svi skaču. Njegov direktni nastavak iz 1997. Mortal Kombat: Annihilation je potpuno druga priča – likova iz igrice je duplo više, no efekti su užasni, priča je zbunjujuća, i gotovo svi glumci su promijenjeni. Čar originala je nestala.
Bitka za svemir
(Wing Commander, 1999.)
Režija: Chris Roberts
O filmu: Možda je video igra Wing Commander bila revolucionarna po pitanju simulacije letenja i borbe nebom, tj. svemirom, no istoimeni film s Freddie Prince Jr.-om u glavnoj ulozi to svakako nije. Tvorac franšize video igara Chris Roberts režirao je ovaj film koji mu je ujedno bio i jedini izlet u redateljske vode, barem što se filmova tiče. Možda bi se nekako i provuklo što je Bitka za svemir izgledom nekako jeftin i niskobudžetan, no valjda je svaki mogući klišej znanstveno-fantastičnih filmova ovdje, uključujući i užasan dijalog. Ovo je još jedan od onih koji estetikom i glumačkom postavom vrišti da je snimljen kasnih 1990-ih.
Lara Croft: Tomb Raider
(Lara Croft: Tomb Raider, 2001.)
Režija: Simon West
O filmu: Možda nije savršen, ali Tomb Raider s Angelinom Jolie kao avanturistkinjom Larom Croft bio je popularan među publikom i financijski uspješan što mu je osiguralo nastavak dvije godine kasnije. Ovo je bilo vrijeme kad je Angie bila akcijska junakinja na velikim ekranima i doista je postala Lara Croft, dok ju u njenim avanturama slijede mladi Daniel Craig i Arnold Rimmer iz Crvenog Patuljka. Drugi dio nazvan Kolijevka života ipak nije bio toliki uspjeh te je Angelina svoja dva Heckler & Koch pištolja prepustila nekome drugom.
Final fantasy
(Final Fantasy: The Spirits Within, 2001.)
Režija: Hironobu Sakaguchi
O filmu: Animirani spektakl na kojem se radilo 4 godine i koji je 2001. napravio nevjerojatnu fotorealističnu animaciju kojoj su se svi divili. Šteta što se to divljenje nije odrazilo i na box office jer film je neslavno propao povukavši sa sobom i kompaniju koja je stvorila franšizu Final Fantasy igara – Square. Film je naišao na podijeljene kritike dok su fanovi originalnih igara u njemu tražili protagonista Final Fantasy VII, ratnika Cloud Strifea, a dobili su doktoricu Aki za koju nisu nikad čuli. Tvorac serijala video igara Hironobu Sakaguchi ujedno je i režirao ovaj veliki financijski podbačaj, te su očekivanja zbog njegove uključenosti bila još veća. Final Fantasy filmovi su se u budućnosti poboljšali, no nastavili su izlaziti direktno na video.
Resident Evil
(Resident Evil, 2002.)
Režija: Paul W. S. Anderson
O filmu: Nakon uspjeha s Mortal Kombatom, Anderson je nastavio niz ekranizacija video igara s Resident Evil filmom kojeg je kasnije uz svoju ženu Millu Jovovich pretvorio u najdužu filmsku franšizu baziranu na video igri od čak 6 jednako ili više uspješnih filmova. Mnogo likova iz video igara su ovdje, no više su kao epizodne uloge dok je glavni lik serijala, Alice, stvorena baš za film. Razlog je taj što je Anderson želio ispričati svoju Resident Evil priču i očito da je uspio jer cjelokupna franšiza filmova zaradila je gotovo 1,3 milijarde dolara. Dok je prvi film više ispunjen pričom i napetom horor atmosferom, nastavci su prerasli u punokrvnu horor akciju. Ovo je prava stvar za sve ljubitelje žanra i Mille Jovovich kao akcijske heroine.
Kuća mrtvih
(House of the Dead, 2003.)
Režija: Uwe Boll
O filmu: Redatelj Uwe Boll zaslužuje svoju posebnu sekciju s filmovima koje je uspio prenijeti s igraćih konzola i PC-a na velika platna. Ili kako to češće biva u redateljevom slučaju, nije uspio prenijeti. U filmu grupa mladih dolazi na otok kako bi prisustvovali rave partyju, no dočekaju ih horde zombija čije napade tada moraju preživjeti kako znaju i umiju. 12 milijuna dolara nije toliko mali budžet za film ovog tipa, no iz nekog razloga Kuća mrtvih izgleda jeftinije nego što doista je. Od party mladeži, junaci filma se pretvaraju u eksperte za rukovanje oružjem i u tom dijelu Kuća mrtvih poprima izgled prave video igrice dok je sve ostalo prilično neuvjerljivo. Ovo je loš film i loša adaptacija izvornog materijala, ali jedno mu se mora priznati – radnja se odvija brzinom munje i na trenutke je zabavan, i nerijetko na način što u svojoj ozbiljnosti ispada komičan. Kina u Danskoj su ga odbila prikazati zbog masovnih loših kritika. Par godina kasnije izašao je nastavak direktno na DVD, ali ni taj nije neka sreća.
Smrtonosna tama
(Alone in the Dark, 2005.)
Režija: Uwe Boll
O filmu: Nakon neuspjeha s Kućom mrtvih, redatelj Uwe Boll nastavio je snimati filmove prema video igrama i dvije godine kasnije stigla je adaptacija franšize Alone in the Dark. Jedna od prvih horor-survival video igara dobila je poseban tretman u ovom filmu te je od napetog, misterioznog horor trilera postala glasni, akcijski sf horor film. Kritičari su Smrtonosnu tamu proglasili jednim od najgorih filmova ikad snimljenih, dok je Uwe Boll potvrdio reputaciju lošeg redatelja na polju video igara. Ako se nemaju nikakva očekivanja od filma i specijalnih efekata te se ne propitkuje mnogo stvari koje se događaju, može se solidno uživati u horor sf-u kojeg predvode Christian Slater, Stephen Dorff i Tara Reid koja nikako ne prolazi kao arheologinja. Postoji i nastavak iz 2008. no Uwe Boll više nije redatelj već samo producent.
Doom
(Doom, 2005.)
Režija: Andrzej Bartkowiak
O filmu: U vrijeme kad Rosamund Pike i Karl Urban nisu bili poznati, a Dwayne Johnson se još potpisivao kao The Rock, svo troje su glumili u akcijskom hororu Doom snimljenom prema istoimenoj franšizi FPS igara. Na fanovsko razočarenje, priča je promijenjena i umjesto stvorenja iz pakla, ovdje su mutanti kao velike zloće. Film nije oduševio kritiku ni publiku, kao niti blagajne kina te je proglašen financijskim promašajem. U današnje vrijeme, 18 godina kasnije Doom je stekao nove obožavatelje iz više razloga a jedan je svakako gledanje danas poznatih glumaca u ovakvom filmu. Drugi je definitivno i najupečatljiviji dio filma kad se kamera prebaci u perspektivu iz prvog lica Doomguya koji se šetka uokolo i tamani mutante strojnicom i motornom pilom. Ako ništa, taj segment se definitivno pamti. Uostalom, gdje se još može vidjeti The Rocka kao mutiranog super-zlikovca osim ovdje? 2019. izašao je Doom: Annihilation ali svi se prave da on ne postoji (s razlogom).
BloodRayne
(BloodRayne, 2005.)
Režija: Uwe Boll
O filmu: Drugi po redu Uwe Bollov film koji je izašao 2005. godine i koji je bolji od Smrtonosne tame, što ne znači nužno da je dobar. BloodRayne je bila veoma popularna igra početkom 2000-ih i njemački redatelj je odlučio pokušati unovčiti tu popularnost tako da snimi film prema istoj. Filmu je pristupio kao i obično na veoma gerilski način tako da je prvi scenarij koji je dobio sam prepravio kako je htio, a ekipi glumaca je rekao neka se snađu u tome. Naslovnu junakinju glumi Kristanna Loken koja je ogromnu popularnost stekla dvije godine ranije u Terminatoru 3, a ostatak glumačke postave je itekako poznat svakom filmofilu: Michael Madsen, Ben Kingsley, Billy Zane i Michelle Rodriguez. Film je bio neka vrst prequela originalne igrice gdje vampirica Rayne nastoji spriječiti svog oca kralja vampira Kegana da istrijebi ljudsku vrstu. Film ima svojih zabavnih trenutaka gdje je uključeno kreativno nasilje, no gotovo svi kao vrhunac filma ističu golišavu scenu glavne glumice. Scenaristkinja (čiji scenarij je jedva iskorišten) je rekla da je film toliko pretjeran da bi se nakon dugog niza godina mogao početi smatrati dobrim. BloodRayne ima i dva nastavka koja je Boll režirao, no glavnu ulogu preuzela je Natassia Malthe.
Silent Hill
(Silent Hill, 2006.)
Režija: Christophe Gans
O filmu: Za jednu od najnapetijih i najstrašnijih franšiza video igara, film Silent Hill je definitivno ispunio očekivanja i prestravio publiku. Elementi priče iz izvornog materijala su ovdje, teror je zastrašujuć i pojavljuju se neki od čudovišnih favorita iz igara poput Pyramid Heada i demonskih medicinskih sestara. U nekim scenama efekti mogu izgledati neuvjerljivo, no mnoštvo ostalih brutalnih scena koje kao da su ispale sa stranica romana Clivea Barkera podižu film na novi nivo i cjelokupan Silent Hill je jedan odličan horor. Nastavku koji je došao 6 godina kasnije, Silent Hill: Revelation, nedostaje onog jezivog šarma kojim se ovaj može pohvaliti. Revelation se previše orijentirao na određene scene monstruoznih likova oko koji se pokušao stvoriti film, a ne obrnuto. Treći dio Return to Silent Hill najavljen je za izlazak 2024. godine gdje se redatelj Christophe Ganz vraća kako bi opet zakoračio u magloviti Silent Hill.
DOA: Dead or Alive
(DOA: Dead or Alive, 2006.)
Režija: Corey Yuen
O filmu: Za franšizu borilačkih video igara Dead or Alive koje su osim po odličnom sistemu borbi i predivnom grafikom posebno poznate po ženskim likovima, film je sve to savršeno prenio na velike ekrane. DOA: Dead or Alive je školski primjer filma za ugasiti mozak te prepustiti se zabavi i slikama koje se pomiču na ekranu uz dovoljno jednostavnu radnju koja je ovdje tek toliko da bi film postojao. Tinejdžeri su očito ciljana publika jer sve je puno žena koje se bore u oskudnim odjevnim kombinacijama na predivnim lokacijama, dok jedna scena borbe nimalo suptilno izgleda kao natjecanje mokrih majica. Legendarni Eric Roberts je bad guy, a to daje dodatan šarm i određenu neozbiljnost filmu jer izgleda kao da zna u čemu glumi – snu svakog tinejdžera.
U ime kralja
(In the Name of the King A Dungeon Siege Tale, 2007.)
Režija: Uwe Boll
O filmu: U ime kralja je od svih Uwe Bollovih filmova imao najveći budžet i to 60 milijuna dolara, ali koje nije uspio vratiti jer film je bio kritički i financijski neuspjeh. BloodRayne je možda imao popriličan broj velikih imena glume u filmu, no U ime kralja se može pohvaliti s Jasonom Stathamom, Ronom Perlmanom, Leelee Sobieski, Ray Liottom, John Rhys-Daviesom, Claire Forlani, Kristannom Loken, Matthewom Lillardom, i legendarnim Burtom Reynoldsom. Ako ništa drugo, film je zabavan zato što se može vidjeti toliko poznatih lica na jednom mjestu i u svakom kadru. Jason Statham je Farmer koji kreće osvetiti smrt svoje žene i djeteta a Ray Liotta je negativac. Solidan fantasy film za nedjeljno poslijepodne. Liotta je izjavio kako je film užasan, ali da je toliko uživao raditi s Uwe Bollom da bi se opet vratio snimiti nešto da ga ovaj zove.
Hitman – agent 47
(Hitman, 2007.)
Režija: Xavier Gens
O filmu: Hitman je možda bio financijski hit, no da li se itko sjeća da je postojao film s Timothy Olyphantom u ulozi hladnokrvnog Agenta 47? Možda nije toliko loš ali je jednostavno oličenje onoga kako je svijet izgledao 2007. godine kad je izašao, nije baš bezvremenski hit jer glazba, stil akcije i atmosfera kojom odiše bili su načini kako se snimalo tada. Akcije ima napretek i svakih pet minuta nešto se eksplozivno događa, ali Olyphantov Agent 47 nekako izbacuje iz filma neuvjerljivošću dok se ne navikne jer možda jednostavno nije dobar odabir glumca? Reboot iz 2015. s Rupertom Friendom je bolji po pitanju izgleda lika ali ovaj iz 2007. ipak uzima pobjedu kao bolji film. Za ljubitelje akcije i Bourneovog identiteta ovo je vrijedno gledanja.
Postal
(Postal, 2007.)
Režija: Uwe Boll
O filmu: Uwe Boll obožava snimati filmove temeljene na video igrama, i Postal je možda njegov najbolji među prilično lošim ekranizacijama. Uwe Bollov Postal spašava jedino to što je originalna franšiza video igara veoma neozbiljna, potpuno politički nekorektna i nasilna te puna bugova, a takav je i film. Za razliku od igrica koje su satira filmski Postal je ispao možda malčice neukusan ili rijetki shvaćaju redateljev smisao za humor, ali ako ste raspoloženi za idiotsku komediju punu bezumnog nasilja, ne trebate tražiti dalje od ovoga. Nijedna agencija nije željela da njene zvijezde imaju veze s ovim filmom, no Verne ‘Mini-Me’ Troyer i J. K. Simmons su se pridružili ekipi filma unatoč protivljenjima njihovih agenata. Naravno, i mačka prigušivač je ovdje.
Krik smrti
(Far Cry, 2008.)
Režija: Uwe Boll
O filmu: Godinu dana prije nego je postao Tarantinov Nemilosrdni gad Hugo Stiglitz, Till Schweiger je za Uwe Bollovu ekranizaciju popularne video igre Far Cry uzeo pištolj u ruke kao Jack Carver. Publika je nakon toliko loših filmova od strane njemačkog redatelja shvatila da ih je najbolje pogledati doma na televiziji nego davati novce za kino ulaznice, koliko god im naslov bio privlačan. Far Cry je zaradio najmanje od svih Uwe Bollovih filmova do tada – 740 tisuća dolara na budžetu od 30 milijuna. Nakon toliko snimljenih filmova, netko bi se zapitao kako izdavačke kuće iznova i iznova daju ovom redatelju prava na snimanje filmova? U ovom slučaju Uwe Boll je prava za Far Cry kupio prije nego je prva video igra uopće izašla što mu je dalo svu slobodu da snima što i kako želi. Uz Postal, Far Cry je film koji si je dopustio da bude neozbiljan i takav pristup se daje do znanja gledatelju zbog čega mu se ipak može progledati kroz prste koliko god loš bio. Udo Kier kao ludi znanstvenik je odličan, kao stvoren je za takve uloge.
Max Payne
(Max Payne, 2008.)
Režija: John Moore
O filmu: Ranih 2000-ih, svaki tinejdžer je morao igrati Max Payne igricu koja je bila jedna od najpopularnijih u to doba. Moderna noir priča o bivšem policajcu koji kreće na put osvete nakon što mu ubiju obitelj bila je ekstra cool zbog pucnjave u slow-motionu od strane Max Paynea kojim igrač upravlja. Glavnog lika ovdje je utjelovio Mark Wahlberg, svježe nominiran za Oscara u filmu Martina Scorsesea Pokojni (2006.) gdje se udružuje s ubojicom koju glumi Mila Kunis te zajedno kreću u eliminaciju gangstera, zle korporacije i korumpiranih policajaca. Povremeno se naziru vizualni elementi iz same igre, no film je više prisvojio crno-bijeli stil Sin Cityja (2005.). Problem koji su svi isticali je da se ne mogu povezati s Wahlbergovim Max Payneom jer tip je jednako bezizražajnog lica dok lovi zločeste likove kao i u scenama sa svojom obitelji prije njihova ubojstva. Sve zajedno nije najbolje prošlo kod publike, a to se odrazilo i na box officeu. Slow-motion u filmu se dogodi kad Wahlberg uzme poveću količinu droge i krene halucinirati, no redatelj John Moore u tom dijelu nije dorastao majstoru slow-motiona John Woou. Iskupljujuća stvar ovog prilično dosadnjikavog filma je vizualni izgled grada i scena s tamnim anđelima koji izgledaju odlično.
Tekken
(Tekken, 2010.)
Režija: Dwight H. Little
O filmu: Kad se snima film temeljen na borilačkoj video igri, dio s borbama ne smije podbaciti dok se svemu ostalome može progledati kroz prste. Takva je i adaptacija popularne japanske franšize igara Tekken koja glavnog junaka Jina šalje na borilački turnir kako bi osvetio smrt svoje majke, dok je glavni negativac njegov otac Kazuya. Film nije najbolje prošao na kino blagajnama ni kod publike, dok obožavatelji igrica kao najveću zamjerku na film ističu nepojavljivanje njihovih omiljenih likova u filmu. To je očekivano jer u 90 minuta filma teško je ubaciti preko 40 likova koji bi imalo došli do izražaja, a to nije uspjelo ni ovako s njih 10. Žene u neobičnoj, oskudnoj odjeći i polugoli ili ubundani muški likovi koji se bore jedni protiv drugih sadržaj je filmskog Tekkena, uz dašak šašave obiteljske drame koja odlikuje serijal. Ako se očekuje više od toga, produžite dalje ili pogledajte animirane filmove inspirirane serijalom, ali izbjegavajte užasni nastavak Tekken: A Man Called X (2014.) gdje se iz nekog razloga pojavljuje i Rade Šerbedžija.
Princ Perzije: Pijesak vremena
(Prince of Persia: Sands of Time, 2010.)
Režija: Mike Newell
O filmu: Pijesak vremena trebao je pokrenuti novu franšizu za Disney nakon velikog uspjeha Pirata s Kariba, no to se očito nije dogodilo. Uloga perzijskog princa isprva je ponuđena indijskom glumcu Hrithiku Roshanu, da bi na kraju otišla Jakeu Gyllenhaalu koji baš ne izgleda odviše perzijski. Osim toga, Gemma Arterton, Ben Kingsley i Alfred Molina su u ulozi Perzijanaca što publika nije dobro dočekala zbog takozvanog white-washinga. Zapravo, nitko od glumaca u filmu nije perzijskog podrijetla. Zbog financijskog potopa na kino blagajnama, planirana franšiza temeljena na avanturističkoj video igri je završila puno ranije od očekivanog, a Jake Gyllenhaal je godinama kasnije izjavio kako je to uloga zbog koje najviše žali što ju je prihvatio. Ako se prijeđe preko tih stvari, ovo je super zabavan ljetni blockbuster kojeg svi ljubitelji klasičnih avantura trebaju pogledati.
Need for Speed
(Need for Speed, 2014.)
Režija: Scott Waugh
O filmu: Need for Speed franšiza jedna je od najpopularnijih u svijetu trkaćih video igara, i sa zvijezdom serije Breaking Bad (hrvatski naziv ‘Na putu prema dolje’ nije toliko cool) Aaronom Paulom u glavnoj ulozi te glumcima Dominic Cooperom, Imogen Poots, Ramijem Malekom, i Michaelom Keatonom onda je film na odličnom putu da postane hit. Kako video igra nema narativ s likovima već su u pitanju utrke, to je ono što je publika željela vidjeti i – dobila je što je htjela. Nabrijani auti, vratolomne jurnjave i bijeg od policije je ono što odlikuje serijal igara i ovaj film, dok je priča o osveti i rivalstvu samo vezivno tkivo koje povezuje sve navedene stvari. Baš kako i treba biti. Aaron Paul odlično predvodi film, a Dominic Cooper je pravi ljigavac kao osoba koja je Paulu smjestila zatvor i ubila mu brata. Osim toga, u filmu su se koristili gotovo isključivo praktični efekti za vratolomije autima uz minimum CGI efekata i time dobiva veliki plus na realnosti i izgledu. Obožavatelji franšize i akcijskih filmova još čekaju na nastavak.
Ratchet i Clank
(Ratchet & Clank, 2016.)
Režija: Kevin Munroe, Jericca Cleland
O filmu: Animirana zabava je ono što nudi Ratchet i Clank, film temeljen na franšizi platformer video igara s Lombaxom imena Ratchet i malim robotom Clankom kao glavnim junacima. Originalne igrice su stekle veliku popularnost početkom 2000-ih, a 2016. godine izašao je ovaj film koji se pričom nadovezuje na reboot serijala video igara iz iste godine. Dok je filmska verzija Ratcheta i Clanka prošla prilično nezamjetno i uz najčešću zamjerku da je više usmjerena na mlađu publiku, video igra je naišla isključivo na pohvale. Ako volite istoimeni serijal video igara i otkačenu avanturu gdje Paul Giamatti i Sylvester Stallone daju glas zlikovcima, ovaj film neće nikoga razočarati.
Angry Birds film
(The Angry Birds Movie, 2016.)
Režija: Clay Kaytis, Fergal Reilly
O filmu: Za razliku od Ratcheta i Clanka koji je blagim humorom igrao na sigurno, Angry Birds film si je dao oduška na tom području i imao pozamašan broj šala koje su usmjerenije na stariju publiku, no upakirane u film za najmlađe. Ako je klince i sve ostale originalna igrica držala zalijepljenima za ekrane mobitela i kompjutera, ovaj film će u istoj mjeri to učiniti na filmskom platnu. Krasi ga šarena i dinamična animacija uz mnoštvo većih i manjih referenci na igrice (koje zapravo nemaju neku priču osim uništavanja zelenih svinja) i odličan humor koji će nasmijati sve generacije s pričom o ljutim pticama lete uz pomoć velike praćke te nastoje vratiti svoja ukradena jaja od svinja koje ih namjeravaju pojesti. Nastavak koji je izašao 2019. je možda i bolji od prvog uz još više crnog humora, ali nije toliko dobro prošao na kino blagajnama.
Warcraft
(Warcraft, 2016.)
Režija: Duncan Jones
O filmu: Warcraft je jedan veliki film na koji su mnogi zaboravili. World of Warcraft je u jednom trenutku postao najveća video igra na svijetu, no prije nje izašle su tri originalne video igre, a film Warcraft zasnovan je na prvoj igrici serijala. Dok je to logična odluka po pitanju uvoda u svijet u kojem se radnja odvija poput upoznavanja likova i gomile svega što stoji iza imena Warcraft, obožavateljima World of Warcrafta nije odgovarao takav pristup priči. Nedostajali su im likovi koje poznaju iz trenutno aktualnih video igara ili barem trećeg dijela serijala, a ovdje nema nikoga od njih izuzev Thralla koji je još beba, a ne moćni ratni poglavica. Warcraft je zapravo odličan fantasy film gdje je svijet Azerotha jako dobro prenesen na veliko platno, ali unatoč tome što se puno toga događa, sve se čini kao uvod u nešto veće. Zaradio je 440 milijuna dolara no to nije bilo dovoljno da bude u plusu zbog ogromnih troškova marketinga, i njegovi nastavci su (barem za sada) u stanju limba. Redatelj Uwe Boll je navodno želio kupiti prava na film od Blizzarda, no oni su rekli da ih neće prodati, pogotovo njemu. Srećom da nisu, jer ovako postoji barem jedan dobar film, ali koji najvjerojatnije nikad neće dobiti nastavak.
Assassin’s Creed
(Assassin’s Creed, 2016.)
Režija: Justin Kurzel
O filmu: Nakon Princa Perzije s Jakeom Gyllenhaalom, Ubisoft se okrenuo ekranizaciji drugoj franšizi video igara iz svog kataloga koju svi obožavaju – Assassins Creed. Ni ovaj puta sreća im se nije osmjehnula po tom pitanju jer film je bio kritički i financijski neuspjeh. Kako gotovo svi filmovi snimani prema video igrama ne uspijevaju prenijeti duh izvornog materijala ili jednostavno – biti dobar film, takva sudbina je zatekla i Assassin’s Creed s Michael Fassbenderom u glavnoj ulozi. Film nije baš toliko loš, ali je radnja prilično spora i događa se u sadašnjosti u sterilnom okruženju, dok se onaj zabavan dio odvija u prošlosti kad protagonist putem Animusa prenese svoju svijest u tijelo svog predaka koji je postojao prije nekoliko stotina godina. Toga je ovdje minimalno, kao i skakanja i vratolomija preko krovova kuća te borbi protiv hrpe neprijatelja koje nisu nimalo uzbudljive. Uz Fassbendera, Marion Cotillard, Brendana Gleesona, Jeremy Ironsa, Michaela Kennetha Williamsa i hrpu ostalih poznatih lica, ovo je trebao biti puno uzbudljiviji film. Ovako je samo još jedan za lijeno nedjeljno poslijepodne.
Tomb Raider
(Tomb Raider, 2018.)
Režija: Roar Uthaug
O filmu: Reboot popularne franšize video igara dogodio se 2013. godine i odlučilo se krenuti u malo mračnijem, ozbiljnijem smjeru s likom Lare Croft a takav je i filmski reboot. Nakon što je Angelina zauvijek odložila svoja dva Heckler & Kocha kao Lara Croft, Alicia Vikander je preuzela ime lika ali ne i pištolje već luk i strijelu te krenula u novu avanturu. Novi Tomb Raider je ozbiljniji od svojih prethodnih i prava je avantura koja ljubiteljima serijala daje ono što žele – izbjegavanje zamki i savladavanje prepreka od strane glavne junakinje, različite zagonetke i akcija u džungli. Dok se Tomb Raider s Angelinom Jolie više usmjerio na njen izgled (kao što su to činile originalne igrice), reboot je uz to pokazao unutarnje konflikte glavne junakinje i uvid u njenu osobnu priču. Svi glumci su odlični, no iako dijeli isto ime ovo je potpuno drukčiji film od prijašnjih utjelovljenja Lare Croft, što znači da nema mjesta za Rimmera. Jako dobar avanturistički film koji izgleda nikad neće dobiti nastavak jer je studio izgubio prava na lika.
Rampage: Totalni kaos
(Rampage, 2018.)
Režija: Brad Peyton
O filmu: Divovski krokodil, albino gorila i vuk koji leti (!) uništavaju grad, jedu ljude i međusobno se mlate. To je radnja arkadne igre Rampage, ali i istoimenog filma gdje se u miks još mogu nadodati ne toliko divovski ali krupni Dwayne ‘The Rock’ Johnson, Joe Manganiello i Jeffrey Dean Morgan. Rampage je tip filma od kojeg se dobije točno ono što je na plakatu, a to su razjarene životinje veličine kuće, razrušeni grad i Dwayne Johnson koji se s iznenađenim izrazom lica šeće usred svega toga. Sve skupa neodoljivo podsjeća na serijal Sharknado ili slične filmove poput Mega Shark vs. Crocosaurus, samo s daleko većim budžetom. Rampage ima savršen omjer akcije, mačo humora i sf elemenata. Ukratko, ovo je ono što se naziva dobar ‘popcorn film’.
Detektiv Pikachu
(Pokémon: Detective Pikachu, 2019.)
Režija: Rob Letterman
O filmu: Nakon 23 animirana filma stigao je i prvi igrani film baziran na jednoj od top 3 najuspješnije i najprodavanije franšize video igara na svijetu – Pokémon. Za prvi igrani film franšize izabrana je ekranizacija spin-offa originalnog serijala pod nazivom Detective Pikachu iz 2016. koja prati svima omiljenog mišolikog naelektriziranog Pokémona u ulozi detektiva. U filmu glas mu posuđuje Ryan ‘Deadpool’ Reynolds što liku daje pomalo šašavu osobnost pored već slatkog izgleda. Kako to biva s ekranizacijama video igara, svi su bili skeptični kakvi će biti rezultati ali ovaj film je jednostavno zabavan i glumačka postava je učinila film pitkim i dala mu dodatan šarm. Naravno, to se ne odnosi na Pokémone jer zbog njih se i gleda film, već se misli na Justice Smitha, Ken Watanabea, Kathryn Newton i ostale. Nastavak Detektiva Pikachua je najavljen i na njega se još čeka.
Sonic: Super jež
(Sonic the Hedgehog, 2020.)
Režija: Jeff Fowler
O filmu: Publika i fanovi video igara su već naviknuti da ih ekranizacije istih redovno razočaravaju, a to je u ovom slučaju potvrdio i prvi trailer za Sonic: Super ježa gdje je naslovni lik izgledao poput kostimiranog dječaka za Noć vještica. Obožavatelji su se pobunili, kreatori igrice su im se pridružili i dogodila se rijetka stvar u svijetu filma – studio je odgodio film na 3 mjeseca kako bi potpuno redizajnirao lik Sonica. Nakon toga Sonic je izgledao odlično, a sam film ima savršen omjer šašavosti, akcije, humora i referenci na originalne video igre. Jim Carrey se u ulozi dr. Robotnika pokazao kao savršen izbor jer njegova (u filmu) zločesta, manična energija je zarazna kao i Sonicov naivni optimizam. 2022. izašao je jednako uspješan i zabavan nastavak koji je u to vrijeme imao najbolje kino otvaranje nekog filma snimljenog prema igrici. Treći dio je najavljen za izlazak na Božić 2024. godine, a hoće li se sa stalnom ekipom serijala i Jim Carrey vratiti sa svojim ogromnim brkovima – još nije poznato.
Monster Hunter
(Monster Hunter, 2020.)
Režija: Paul W. S. Anderson
O filmu: Gotovo svi Andersonovi filmovi bili oni snimljeni prema video igrama ili ne, nose sa sobom jednu određenu dozu bezumne zabave, a Monster Hunter je isto takav. Priča filma nema velike sličnosti s onom iz izvornog materijala izuzev ogromnih čudovišta i apsurdno velikih oružja. Čudovišta stvarno dobro izgledaju, oružja su cool a Milla Jovovich se dovoljno ustoličila kao akcijska heroina u Resident Evil franšizi da je nije teško zamisliti i u ovom filmu kao opaku, odlučnu vojnikinju. Jedna od najboljih akcijskih zvijezda današnjice Tony Jaa je odličan kao lovac na čudovišta koji se navuče na čokoladu, a negdje se pojavljuje i Ron Perlman usred svega toga. Pomalo nedostaju Palicosi, mačkolika stvorenja koja prate lovce na njihovim avanturama ali jedan se ipak uspijeva pojaviti. Možda bi film i zaradio više da nije izašao krajem problematične 2020. godine kad je pola kino dvorana bilo pozatvarano i da je imao malčice bolje kritike. Kraj filma najavljuje nastavak, ali to se izgleda neće dogoditi.
Mortal Kombat
(Mortal Kombat, 2021.)
Režija: Simon McQuoid
O filmu: Ovo je bio film kojeg su svi obožavatelji Mortal Kombat franšize čekali nakon što je prvi film izašao gotovo 20 godina ranije a povremeno su online izlazile samo kratke epizode bazirane na serijalu igara. Trailer filma je obećavao krvavu, brutalnu i beskompromisnu akciju s omiljenim likovima, što se na neki način i dobilo. Napisano je ‘na neki način’ jer stvarno je bilo brutalnih scena ali ipak se činilo kao da nešto nedostaje u novom filmu. Za početak, nije bilo nikakvog Mortal Kombat turnira već su se borbe događale van njega, i nova verzija je poput modernijeg Tomb Raidera – sam sebe shvaća malo preozbiljno. To su mu možda jedine veće zamjerke, ali likovi su savršeno preneseni u svoj svojoj krvavoj veličanstvenosti koja odlikuje franšizu igara, a eksplozivni specijalni efekti su dočarali sve to. Mortal Kombat iz 2021. je vratio nadu obožavateljima da ne moraju sve ekranizacije video igara ovog tipa biti loše, a njegov nastavak je trenutno u produkciji.
Vukodlak među nama
(Werewolves Within, 2021.)
Režija: Josh Ruben
O filmu: Iz naslova filma i istoimene video igre dalo bi se naslutiti kako je ovo još jedan klasičan horor o vukodlacima i punom mjesecu. U tom slučaju bi se definitivno prevarili jer vukodlaka se gotovo uopće ne viđa tijekom trajanja filma, no iza njega ostaju samo njegove žrtve. Vukodlak među nama je u prvom redu komedija i jako dobra misterija, no s nadnaravnim elementom. Veoma zabavan film koji je najsličniji Odgonetki (Clue) iz 1985. godine, a i video igra po kojoj je film sniman je najbliža društvenim igrama Mafija ili Cluedo. Ova nadnaravna misteriozna komedija neće nikoga razočarati ali ni proglašena najboljim filmom ikad, no uživat će se u rasplitanju misterije – tko je vukodlak među nama?
Resident Evil Početak: Raccoon City
(Resident Evil: Welcome to Raccoon City, 2021.)
Režija: Johannes Roberts
O filmu: Nakon što su W. S. Anderson i njegova žena/muza Milla Jovovich kroz 14 godina doveli svoju verziju Resident Evil priče kraju, došlo je vrijeme za reboot franšize gdje glavni likovi video igrica ne bi bili samo lica u prolazu već nositelji filma. Resident Evil Početak je za razliku od prijašnjih filmova nastojao više-manje slijediti priču iz igrica, ali ni to nije prošlo najbolje kod obožavatelja jer su uzeti dijelovi prvog i drugog nastavka igre i ubačeni u film. Svatko je imao neke svoje zamjerke, no ovo je dobar akcijski horor koji je poput Mortal Kombata i Warcrafta krenuo u pravom smjeru i čini se kao da bi tek s budućim nastavcima uistinu postao nešto više i veće. Daleko je od savršenog filma, ali je dovoljno dobar da dobije nastavak koji zaslužuje, a prema posljednjim informacijama drugi dio se snima i nosi radni naslov Umbrella Chronicles.
Uncharted
(Uncharted, 2022.)
Režija: Ruben Fleischer
O filmu: Koliko je franšiza Uncharted video igara popularna, bilo je samo pitanje vremena kad će se snimiti film prema njoj. Naravno, neke video igre postoje i duže od Uncharteda, ali cjelokupni serijal ima onaj Indiana Jones štih kojeg svi vole što ga je od početka učinilo savršenim kandidatom za veliko platno. Film je imao odličan uspjeh u kinima koji bi bio još i veći da se publika nije tek počela privikavati na kino dvorane nakon 2 godine sjedenja pred streamingom zbog covid pošasti. Uncharted s Tomom Hollandom u ulozi mlađahnog Nathana Drakea nije bilo ono što su fanovi očekivali jer su mu pozadinska priča i karakter izmijenjeni naspram izvornog materijala, a i godine. Holland je ovdje zapravo bio Peter Parker koji naganja blago i nitko mu nije zamjerio takav pristup jer svi vole mladog glumca koji većinu svojih vratolomija radi sam. Ukratko, ovo je visokobudžetna pustolovina puna akcije i humora koju itekako vrijedi pogledati igrali vi igrice ili ne. Drugi dio filma je u pripremi.
Super Mario Bros. Film
(The Super Mario Bros. Movie, 2023.)
Režija: Aaron Horvath, Michael Jelenic
O filmu: Nakon što je 30 godina jedini Super Mario film bio predmet ismijavanja (ili divljenja ako ste vezani nostalgijom), 2023. godine izašao je real-deal film o omiljenoj braći vodoinstalaterima Mariju i Luigiju. Slagali se s time ili ne, Super Mario je najpoznatiji lik video igara ikad, tako da se od Nintendo filma očekivalo jako puno i on je očekivanja u potpunosti ispunio. Naravno da nije savršen ali je u sat i pol trajanja publici i fanovima dao ono što su željeli, a to je najšarenija moguća zabava u Svijetu gljiva uz omiljene junake. Osim što se u filmu pojavilo toliko stvari i likova zbog kojih su fanovi ispuštali suzu sreće gledajući ih, glumci koji su posudili glasove likovima su savršeno odradili posao. Ovo je bilo prvi puta u 30 godina da Charles Martinet Mariju nije posudio glas već je to za film učinio Chris Pratt i razuvjerio je sve skeptike u njegovu verziju lika, ali s obzirom na priču filma, takav izbor je potpuno odgovarao. Jack Black je ipak najveća zvijezda na tom polju kao Bowser, a njegova pjesma Peaches bi mogla na Oscare iduće godine. Super Mario Bros. Film je najuspješnija ekranizacija video igara, najveći animirani hit godine i jedna od najzabavnijih animiranih filmova koji će zadovoljiti sve ljubitelje otkačenih avantura.
Gran Turismo
(Gran Turismo, 2023.)
Režija: Neill Blomkamp
O filmu: Kada igrica po kojoj se radi film nema protagonista niti priču, kako osmisliti radnju? Gran Turismo je pronašao savršen način a to je da istinitu priču o vozaču Jannu Mardenboroughu prenese na velika platna. Mardenborough je od igrača Gran Turisma završio kao profesionalni vozač za Nissan baš zbog svoje zaluđenosti igricom. Ovaj film je o autsajderu koji svojim znanjem, upornošću i sposobnostima dolazi do samog vrha i pokazuje da se vlastiti snovi mogu ostvariti na najnevjerojatniji način. Sve skupa je uobličenu u sportsko akcijski film koji će gledatelje držati na rubu sjedala, a pritom će svi poznavatelji serijala imati prilike vidjeti stvari koje se direktno referiraju na video igre. Ako volite igrice Gran Turismo, sportske filmove pune jurilica i adrenalina uz dovoljno dobru priču, ovo je film za vas. Gran Turismo je jedan jako dobar film.
Five Nights at Freddy’s
(Five Nights at Freddy’s, 2023.)
Režija: Emma Tammi
O filmu: Five Nights at Freddy’s posljednji je u nizu film koji je kao inspiraciju uzeo popularnu franšizu video igara i poput nje, sam film je zaludio svjetsku publiku. U svom prvom vikendu prikazivanja zaradio je preko 130 milijuna dolara što čini najuspješnije otvaranje igranog filma snimljenog prema video igri ikad, a za studio Blumhouse postao je horor s najboljim otvaranjem u povijesti producentske kuće. Dok su kritike podijeljene oko ovog tipa filma kao i inače, publika se ne slaže s istom i filmu popularnost mu ne opada, a pogotovo u razdoblju Noći vještica kad je savršen izbor za odlazak u kino. U ovom trenutku Five Nights at Freddy’s je tek nekoliko dana u kinima, dok je rezultatima i popularnošću daleko iznad gotovo svih filmova na ovoj listi. Kakve su mračne stvari pripremili Freddy Fazbear i njegova zlokobna ekipa animatroničkih lutaka, saznajte već danas u najbližem kinu.