Dugometražni prvijenac Igora Jelinovića uspješno spaja humor i obiteljsku dramu, stvarajući vrlo lokalnu, ali istodobno univerzalnu priču o nasljedstvu, skrbi i godinama taloženim zamjeranjima. Autentični dijalozi i odlična dinamika glumačkog ansambla pretvaraju Koke u pravi gušt za gledanje, a posebno treba izdvojiti izvrsnu Snježanu Sinovčić Šiškov u glavnoj ulozi.
Nakon što je dobio Veliku zlatnu arenu na 73. Pulskom filmskom festivalu, film Koke ekspresno je došao u domaća kina. Uz glavnu nagradu za najbolji film, debitantski naslov redatelja i scenarista Igora Jelinovića u Puli je osvojio i Zlatne arene za scenarij, glavnu žensku ulogu Snježani Sinovčić Šiškov i sporednu žensku ulogu Aleksandri Janković. Nema sumnje, film Koke obilježio je 73. Pulu.
Iako nominalno debitant, Igor Jelinović nikako nije neiskusan redatelj. Kako zbog svojih godina i životnog iskustva, već je zagazio u peto desetljeće života, tako i zbog niza zapaženih kratkometražnih igranih filmova, među kojima su Sabonis (2011.), Snijeg u Splitu (2013.), Marjanski dan (2014.) i Mali medo (2015.).
Prvi dugometražni film Koke odlučio je konstruirati iz vlastitog iskustva, vrlo vjerojatno nimalo ugodne obiteljske zavrzlame oko nekretnine, pa ga je smjestio u svoj rodni grad Split, te je u dobro poznatom dalmatinskom okruženju gradio priču oko obitelji čiju krhku ravnotežu narušava sukob zbog kuće na Hvaru.
Nasljedstvo kao okidač
U središtu priče nalazi se Tonina, odmilja zvana Koke (Snježana Sinovčić Šiškov), prodorna i sposobna vlasnica računovodstvene tvrtke u kojoj zapošljava supruga Baru (Stojan Matavulj) i kćer Tanu (Ana Marija Veselčić). Tonina drži gotovo sve konce obiteljskog života u svojim rukama, a uz posao i svakodnevne obveze već godinama brine o dementnoj i gotovo nepokretnoj majci (Dara Vukić).
Njezina mlađa sestra Tajana (Aleksandra Janković) sa suprugom Milanom (Leon Lučev) i djecom vodi znatno opušteniji život. Tonina i Tajana dogovorile su se da će zajedno otkupiti dio obiteljske kuće na Hvaru koji pripada njihovoj rođakinji. No kada Tonina to učini sama i iza sestrinih leđa, između njih izbija sukob koji ubrzo dijeli cijelu obitelj.
Kuća je samo neposredan povod, dok se pravi uzroci sukoba skrivaju u godinama neizgovorenih zamjeranja i pitanju tko je u obitelj uložio više, a tko je iz nje više dobio.
Humor koji proizlazi iz likova
Film Koke vrlo uspješno funkcionira kao dramedija. Humor nije izgrađen na klasičnim gegovima, nego prirodno proizlazi iz načina na koji se članovi obitelji međusobno zadirkuju, optužuju i pokušavaju nadglasati. Pojedine situacije istodobno su smiješne i neugodne jer djeluju kao nešto čemu smo već prisustvovali, ako ne u vlastitoj obitelji, onda barem u obitelji nekoga koga poznajemo.
Jelinović pritom ne pretvara svoje likove u karikature. Tonina je dominantna, nametljiva i sklona kontroliranju tuđih života, ali je istodobno osoba na kojoj počiva velik dio obitelji. Ona radi, organizira, brine o majci i rješava probleme, zbog čega je uvjerena da je stekla određeno moralno pravo odlučivati umjesto drugih.
Zanimljivo je što Tonina vodi računovodstveni servis, ali neku vrstu nevidljiva knjigovodstva vodi i unutar obitelji. Pamti tko je koliko pridonio, tko se za koga žrtvovao i tko je ostao dužan, što ukazuje na to da njena financijska investicija nadilazi puko materijalnu svrhu. Putem kupnje dijela kuće, Tonina nastoji naplatiti sve što smatra da joj obitelj nikad nije priznala.
Ni Tajana nije prikazana kao nevina žrtva sestrine manipulacije. Opuštenija je i manje opterećena kontrolom, ali dobro zna gdje su Toninine slabe točke i kako ih iskoristiti. Upravo zato njihov odnos djeluje uvjerljivo: obje su istodobno povrijeđene i spremne povrijediti, a iza otvorenog sukoba i dalje se osjeća bliskost koju ne mogu jednostavno prekinuti.
Redatelj vrlo dobro održava ravnotežu između komičnog i dramatičnog. Smijeh često završava nelagodom, dok se ispod svakodnevnih prepirki postupno otkrivaju stvarni strahovi – od gubitka roditelja, raspada obitelji i financijske nesigurnosti do osjećaja da nas najbliži ne vide i ne cijene dovoljno.
Izvrsna Snježana Sinovčić Šiškov
Film Koke najveću kvalitetu definitivno ima u glumačkom ansamblu, predvođenom odličnom Snježanom Sinovčić Šiškov. Ona Toninu ne pokušava učiniti simpatičnijom nego što jest, ali joj daje dovoljno emocionalne dubine da možemo razumjeti i njezinu grubost i potrebu za kontrolom. Tonina je glasna, temperamentna i uvijek prisutna, no njezina ranjivost posebno dolazi do izražaja u tišim trenucima, kada više nema kome naređivati ni što organizirati.
Aleksandra Janković pruža joj izvrsnu protutežu u ulozi Tajane. Njihova glumačka kemija omogućuje da odnos sestara djeluje kao zajednička povijest, a ne kao nešto što postoji samo zbog potreba scenarija. Dovoljni su pogled, promjena tona ili kratka stanka u razgovoru da postane jasno koliko se dobro poznaju i koliko precizno mogu pogoditi jedna drugu ondje gdje najviše boli.
Vrlo dobro funkcionira i ostatak glumačke postave. Stojan Matavulj i Leon Lučev svojim suzdržanijim nastupima ostavljaju prostor snažnim ženskim likovima, dok Šimun Šitum, Ana Marija Veselčić i Mare Rodin uvjerljivo predstavljaju mlađu generaciju, koja obiteljske probleme promatra iz vlastite mješavine nezadovoljstva, pasivnosti i cinizma.
Posebnu vrijednost ima nastup Dare Vukić u ulozi majke, odnosno none oko koje se obitelj formalno okuplja, ali čije stvarne potrebe često ostaju u pozadini njihovih sukoba. Bila je to posljednja filmska uloga velike splitske glumice, koju je odigrala u 99. godini života.
Jelinović likove često promatra s određene udaljenosti, kroz vrata, namještaj ili unutrašnjost automobila, čime se stvara dojam da gledatelj krišom prisustvuje privatnim obiteljskim trenucima. Duži kadrovi daju glumcima prostor za prirodnu interakciju, a kamera Marka Jerbića ne nameće uvijek gdje moramo gledati, nego nam dopušta da sami pratimo reakcije okupljenih likova.
Lokalna priča univerzalne prepoznatljivosti
Film Koke izrazito je dalmatinski, ponajprije zahvaljujući jeziku, temperamentu i odnosu likova prema obitelji i nasljedstvu. No njegova priča nije ograničena na Split ili Hvar. Gotovo svaka sredina poznaje obitelji u kojima nekretnina prestaje biti samo komad imovine i postaje dokaz pripadanja, žrtve, uspjeha ili prava na obiteljsku povijest.
Film povremeno namjerno usporava, dok neki sporedni likovi ostaju tek naznačeni. Međutim, to ne narušava cjelinu. Jelinović pokazuje vrlo dobar osjećaj za dijalog i promjenjivu emocionalnu temperaturu prizora, što posebno ističe trenutke u kojima se humor i bol više ne mogu jasno razdvojiti.
Koke je odlična dramedija koja o ozbiljnim temama govori bez teškog dramatiziranja, ali i bez njihova banaliziranja. Zahvaljujući autentičnim dijalozima, snažnom glumačkom ansamblu i izvrsnoj Snježani Sinovčić Šiškov, riječ je o jednom od boljih hrvatskih filmova posljednjih godina. Publika će se smijati njegovim likovima, ali će se vrlo vjerojatno barem u jednom od njih i prepoznati.
O autoru
