Najnoviji film redatelja Johannes Roberts svjesno je građen na temeljima Johna Carpentera i Stephena Kinga. Glavni negativac je čimpanza Ben i on nije samo “stvorenje” nego utjelovljenje primitivne prijetnje, figura koja definira ton i ritam cijelog filma. Ovo nije revolucionaran, ali je discipliniran i žanrovski čist naslov koji nudi solidnu dozu zabave.
U kinima je zaigrao horor Ben: Primitivna prijetnja (Primate, 2025.), koji redateljski potpisuje Johannes Roberts, autor poznat po radu u žanru survival i creature-horora. Ljubiteljima franšize Resident Evil je itekako poznat jer je 2021. godine režirao Resident Evil Početak: Raccoon City (Resident Evil: Welcome to Raccoon City, 2021.).
Industrijski marker početka nove ere za Paramount
Roberts je ujedno i scenarist, a scenarij je napisao u suradnji s dugogodišnjim kreativnim partnerom Ernestom Rierom. Ovaj film njihova je sveukupno četvrta suradnja a najpoznatiji su po dva naslova franšize Pakao pod morem (47 Meters Down), koja im je donijela međunarodnu prepoznatljivost. Njihova dosadašnja suradnja, započeta hororom Druga strana vrata (The Other Side of the Door, 2016.), potvrđuje kontinuitet autorskog tandema koji se dosljedno vraća motivima straha, izolacije i suočavanja s primitivnim prijetnjama.
Svemu dodajmo da ovaj njihov film nosi i jednu zanimljivost koja ga izdvaja od uobičajenih horor naslova, ali ne po žanru. Naime, riječ je o prvom filmu kompanije Paramount nakon što je studio službeno prešao pod okrilje Skydancea u kolovozu 2025. godine. Tako se klasični Paramountov planinski logo pojavljuje s dodatkom “A Skydance Corporation”, što jasno označava novu korporativnu strukturu. Na taj način, Ben: Primitivna prijetnja postaje i industrijski marker početka nove ere za Paramount.
Nakon kratkotrajnog ali žestokog hororskog uvoda, filma nas vraća radnjom 36 sati unatrag. Tako pratimo studenticu Lucy (Johnny Sequoyah), koja se vraća kući u obiteljsku vilu na havajskoj litici nakon dugo odgađanog posjeta. Sa sobom dovodi novu prijateljicu s fakulteta, Hannah (Jessica Alexander). Tako se napokon susreće sa svojom ocem Adamom (Troy Kotsur) i mlađom sestrom Erin (Gia Hunter).
Tu je i inteligentna čimpanza Ben, kojeg je dovela njihova preminula majka koja je radila na povezivanju ljudi i čimpanza putem znakovnog jezika. Kako Adam, koji je pisac, mora otputovati zbog profesionalnih obaveza ostavlja ih same s Benom. Priča nas, dakako, ponovno vraća u sadašnjost. A ona i nije baš ugodna za Lucy i sve koji se nađu u kući jer Ben krene u krvavi pohod i ne namjerava nikoga ostaviti na životu…
Jasno vidljivi uzori
Oni “nagledani” ljubitelji horor žanra odmah će primijetiti da je Ben: Primitivna prijetnja svjesno građen na temeljima Johna Carpentera i Stephena Kinga. To je i u svojim izjava potvrdio i redatelj Roberts koji je otvoreno naveo film Noć vještica (Halloween, 1978.) i roman Cujo (1981.) kao ključne uzore. To se osjeti i u svakoj sekvenci: atmosfera je napeta, a struktura tipična – izolirana kuća, mladi likovi i predator koji ih sustavno eliminira.
Roberts se ne oslanja na ironiju, već gradi čisti žanrovski mehanizam, precizan u dramaturgiji i ritmu. Vizualni kontrast tropske ljepote i klaustrofobične prijetnje stvara osjećaj da se raj pretvara u zatvor, dok režija dosljedno koristi prostor kuće kao labirint straha. Iako se film kreće poznatim obrascem, upravo u toj predvidljivosti leži njegova snaga jer Roberts i koscenarist Riera pokazuju da horor može biti učinkovit kada je svjestan svojih uzora i dosljedan u njihovoj reinterpretaciji. Također, glazbeni sloj jasno priziva legendarne Carpenterove sintesajzere, dodatno pojačavajući osjećaj proganjajuće prijetnje.
Čimpanza Ben je oblikovan kao središnja figura prijetnje i osmišljen je i kreiran s iznimnom pažnjom prema detalju. Njegova fizička prisutnost djeluje zastrašujuće realno, kombinacija pokreta i izraza stvara dojam da gledamo živu životinju, a ne konstrukciju. On je motor radnje filma – svaki kadar s Benom nosi potencijal eskalacije i prijelaza iz prividne sigurnosti u kaos.
Za cjelokupni film je pohvalno što je vizualno postavljen između fascinacije i užasa, što ga čini istodobno privlačnim i odbojnim, gotovo arhetipskim predatorom. Jednostavnije rečeno – Ben nije samo “stvorenje” nego utjelovljenje primitivne prijetnje, figura koja definira ton i ritam cijelog filma. I to je doista jedna velika hvalevrijedna stavka filma.
Radnja filma nema pretjeranu kompleksnost i oslanja se na vrlo jednostavnu strukturu. Likovi su plošni, gotovo tipski i služe isključivo funkciji napetosti – djeluju kao da im je netko nacrtao mete na leđima pa privlače Bena. Film se time svjesno kreće u okvirima žanrovskog minimalizma, ali gubi na dubini i emocionalnoj slojevitosti.
Solidna doza zabave
Tu moramo posebno istači i nelogičnost koju su istaknuli američki kritičari: čimpanza u privatnom vlasništvu na Havajima, gdje je to zakonski zabranjeno, djeluje kao očita greška u postavci. Takav propust narušava uvjerljivost i (možda) otvara pitanje koliko je Roberts bio spreman žrtvovati logiku za čistu žanrovsku atrakciju.
Ben: Primitivna prijetnja nije revolucionaran, ali je discipliniran i žanrovski čist naslov. Trajanje filma je “taman” – oko 90 minuta – što ga čini kompaktnim a mora mu se priznati da je i ritmički ujednačen. Rezultat toga je da je napetost raspoređena dovoljno da gledatelj ostane usredotočen na njega od početka do kraja. I to unatoč plošnim likovima i ponekoj nelogičnosti koju nam servira.
Film sadrži ponešto brutalnih scena, ali one nikada ne prelaze u pretjerani slasher, već ostaju u funkciji atmosfere. Moramo posebno istaći da završnica filma najjasnije otkriva koliko je redatelj Johannes Roberts nagledan te koliko poštuje rukopis Johna Carpentera. Homage završnici Noći vještica ovdje je očit, samo što prijetnja nije Michael Myers nego čimpanza Ben. Sve u svemu, riječ je o naslovu koji pruža vrlo solidnu dozu zabave za ljubitelje horora. No, istodobno može privući i one koji inače nisu skloni žanru, jer nudi jednostavnu, ali učinkovitu priču.
O autoru
