Debitantsko redateljsko ostvarenje Scarlett Johansson funkcionira kao intimna, topla drama koja svoju snagu pronalazi u ljudskosti, a ne u dramaturškim obratima. Ne pokušava stilizirati priču više nego što materijal dopušta, što filmu daje prirodnost i intimnost, dok lagani, nenametljivi humor proizlazi iz situacija i karaktera. Izvanrednu ulogu pružila je June Squibb (u svojoj 94. godini).
Scarlett Johansson jedna je od najuspješnijih i najprepoznatljivijih glumica svoje generacije, s karijerom koja obuhvaća i nezavisne dragulje i globalne blockbustere. Dobitnica je počasnog Césara i nagrade BAFTA, a godine 2020. dvaput je bila nominirana za Oscara – za glavnu ulogu u Priča o braku (Marriage Story , 2019.) i sporednu u Jojo Rabbit (2019.). Tijekom dva desetljeća rada izgradila je status glumice iznimnog raspona, sposobne jednako uvjerljivo nositi intimne drame i spektakularne žanrovske filmove.
Dvije debitantice
Osim glume, oduvijek ju je privlačila i filmska režija, pa je svoj prvi korak u tom smjeru napravila 2009. kratkim filmom These Vagabond Shoes u kojem je glavnu ulogu tumačio Kevin Bacon. Nakon toga bila je kreativno uključena u koncertnom filmu American Express Unstaged: Ellie Goulding (2015.), a godinama se spominjala kao potencijalna redateljica i unutar Marvelova studija, gdje je bila na užem popisu za vođenje jednog od budućih projekata.
Nakon niza godina u kojima je razvijala nekoliko vlastitih ideja, napokon se odlučila na dugometražni debi s nezavisnim filmom Eleanor Velika (Eleanor the Great). Ova njezina drama premijerno je prikazana u Cannesu 2025., nakon čega je obišao niz međunarodnih festivala, među kojima i onaj u Torontu. Njegov scenarij potpisuje – također debitantica – Tory Kamen. Film nismo imali prilike vidjeti u našim kinima, no odnedavno je dostupan na streaming platformi Max.
Glavna junakinja filma je 94 godišnja Eleanor Morgenstein (June Squibb), koja nakon smrti svoje najbolje prijateljice i dugogodišnje cimerice Bessie (Rita Zohar) napušta Floridu i seli se u New York kako bi započela novi život. Useljava se k svojoj kćeri Lisi (Jessica Hecht) i unuku Maxu (Will Price), no ubrzo se osjeća kao teret u njihovoj užurbanoj svakodnevici.
Lisa je upisuje u grupu u Židovskom društvenom centru, gdje se Eleanor greškom pridružuje grupi podrške za preživjele iz Holokausta. Ponijeta atmosferom, ispriča priču o traumatičnom iskustvu iz Poljske, iako ona zapravo pripada njezinoj preminuloj prijateljici. Priču čuje Nina (Erin Kellyman), studentica novinarstva, koja u Eleanor vidi potencijalnu junakinju svog članka.
June Squibb – najveća snaga filma
Nina s Eleanor razvije neočekivano prijateljstvo, dok se sama nosi s odnosom sa svojim ocem, televizijskim voditeljem Rogerom (Chiwetel Ejiofor). Kako njezina “svjedočanstva” počinju privlačiti sve više pozornosti, Eleanor se nađe pred istinom koju više ne može lako sakriti.
Najveća snaga ovog debitantskog redateljskog ostvarenja Scarlett Johansson zasigurno je June Squibb (Nebraska, 2013.), koja u 94. godini – istoj dobi kao i lik kojeg glumi – isporučuje izvedbu iznimne topline, duhovitosti i emocionalne finoće. Ona s lakoćom prelazi iz komičnih trenutaka u duboko emotivne, gradeći lik koji je istodobno ranjiv, tvrdoglav i pun tihe mudrosti. U njezinim rukama Eleanor postaje potpuno zaokružen, autentičan lik, daleko iznad onoga što scenarij sam po sebi nudi.
Film treba pohvaliti jer vrlo uspješno balansira između tuge i topline, stvarajući atmosferu u kojoj se osjećaji nikada ne guraju u prvi plan, ali su stalno prisutni ispod površine. Tema gubitka obrađena je s nježnošću i bez patetike, što mu daje autentičnost i emocionalnu vjerodostojnost. Eleanorina tiha borba s usamljenošću i promjenama u poznim godinama prikazana je s puno empatije, ali i s dozom životne mudrosti.
Istodobno, film njeguje lagani, nenametljivi humor koji proizlazi iz karaktera, situacija i Squibbina savršeno odmjerenog tajminga. Taj humor nikada ne potkopava ozbiljnost teme, nego je omekšava i čini pristupačnijom. Zahvaljujući toj ravnoteži, film ostavlja dojam tople, humane drame koja se ne boji ni težih emocija ni sitnih, svakodnevnih apsurdnosti
Pritisci tijekom produkcije
Scenarij Tory Kamen pokazuje iznenađujuću sigurnost za debitanticu, s jasnim fokusom na likove i njihove unutarnje procese. Priča je strukturirana jednostavno, ali s puno empatije, što omogućuje da emocionalne nijanse dođu do izražaja bez pretjerivanja. Kamen uspijeva spojiti temu tuge s blagim humorom, stvarajući ton koji je topao, ali ne i sladunjav. Iako scenarij nije osobito inovativan, njegova čvrstoća i dosljednost daju filmu stabilnu dramaturšku osnovu.
Johanssonina režija ostaje vjerna jednostavnosti materijala – sigurna, tiha i potpuno usmjerena na glumce.Ne pokušava stilizirati priču više nego što materijal dopušta, što filmu daje prirodnost i intimnost.Ovo je film koji režijski ne traži puno pažnje, ali omogućuje da emocije i likovi dođu do izražaja – i to Johansson odrađuje baš kako treba.
Spomenimo da se tijekom produkcije filma suočila s pritiskom investitora koji je tražio da promijeni ključni element radnje – laž glavne junakinje o preživljavanju Holokausta. Johansson je to odbila, smatrajući da bi takva intervencija potpuno izokrenula smisao priče i emocionalnu istinu filma. Zbog toga se investitor povukao, ostavivši projekt bez značajnog dijela budžeta, što je redateljici bio jedan od najtežih trenutaka u procesu nastanka filma.
Film je na kraju spašen zahvaljujući Sony Pictures Classicsu, koji je prepoznao vrijednost priče i preuzeo distribuciju. Johansson je istaknula da joj je osobna židovska pozadina bila važan razlog zašto je željela ispričati upravo ovakvu priču – bez kompromisa i bez ublažavanja njezine moralne težine.
Intimna i topla drama
Ono što se kod filma Eleanor Velika najviše osjeti jest Johanssonina dosljednost – njezina odluka da priču vodi tiho, skromno i bez suvišnih gesti, baš kao i njezina junakinja. Takav pristup daje filmu rijetku mekoću, dopuštajući da emocije izrastu iz situacija, a ne iz naglašenih redateljskih zahvata. Ovo njezino ostvarenje zato funkcionira kao intimna, topla drama koja svoju snagu pronalazi u ljudskosti, a ne u dramaturškim obratima.
Johansson možda ne pomiče granice forme, ali pokazuje instinkt koji je za ovakvu priču važniji od ambicije – glumačko iskustvo koje joj omogućuje da prepozna kada dati prostor likovima.Sve u svemu,Za Eleanor Velika možemo reći da je skroman, ali dirljiv film koji se pamti po svojoj jednostavnosti i toplini.
O autoru
