Najnoviji film redatelja Sergeja Loznitse donosi prikaz staljinističkog sustava i to gotovo dokumentarno, bez ikakvog pokušaja da se ublaži njegova brutalnost. Malo koje suvremeno ostvarenje tako jasno i bez okolišanja pokazuje kako izgleda kad država postane mehanizam straha. U glavnoj ulozi je Alexander Kuznetsov, koji uvjerljivo nosi film.
Ukrajinski redatelj Sergei Loznitsa svoj najnoviji film Dva tužitelja (Zwei Staatsanwälte, 2025.; engleski naslov: Two Prosecutors) premijerno je prikazao na filmskom festivalu u Cannesu prošle godine. Sa svojim ranijim hvaljenim i nagrađivanim uracima kao što su Moja radost (Schaste moe, 2010., engleski naslov: My Joy), U magli (V tumane, 2012.; engleski naslov: In the Fog) te Nježno stvorenje (Krotkaya, 2017.; A Gentle Creature) redovno se pojavljivao na najprestižnijem svjetskom filmskom festivalu gdje se natjecao u službenoj konkurenciji.
Dokument staljinističke mašinerije represije
Nakon Cannesa film je nastavio sa svojim festivalskim životom pa je bio dio programa i renomiranih festivala u Jeruzalemu, Varšavi te Valladolidu, gdje je osvojio nagradu FIPRESCI. Redatelj Loznitsa, inače diplomirani inženjer matematike koji se prebacio na sedmu umjetnost, ovim svojim najnovijim ostvarenjem vratio se igranom filmu nakon što je gotovo cijelo desetljeće proveo snimajući dokumentarce. Njegov posljednji igrani film bila je crna komedija Donbass (2018.), koji je osvojio nagradu za najbolju režiju u sekciji Izvjestan pogled upravo u Cannesu.
Politička drama Dva tužitelja adaptacija je romana fizičara, sovjetskog pisca i političkog zatvorenika Georgija Demidova koji je punih je četrnaest godina proveo u Sovjetskom Gulagu. Kroniku svojih iskustava, dokument staljinističke mašinerije represije u tadašnjem Sovjetskom Savezu, pretočio je u roman koji je napisao 1969. godine. Neobjavljeni materijal je 1980. godine, s ostatkom njegovih pisanih radova, zaplijenio KGB. Demidov je preminuo 1987. godine a oteti rukopis vraćen je njegovoj obitelji, i to na zahtjev njegove kćerke, godinu dana kasnije. No, knjiga Dva tužitelja neće biti objavljena sve do 2009. godine.
Radnja filma smještena je u Sovjetski Savez 1937. godine, u vrijeme najintenzivnijeg staljinističkog terora. Mladi, idealistički tužitelj Kornjev (Alexander Kuznetsov) dobiva zadatak istražiti slučaj disidentskog boljševičkog pisca Stepnjaka (Aleksandr Filippenko), koji je zatvoren i mučen bez ikakvih dokaza o počinjenom zločinu.
Tužitelj ubrzo shvaća da nedostatak razloga za piščevo uhićenje nije iznimka, nego pravilo unutar sustava koji funkcionira na strahu, denuncijacijama i birokratskoj brutalnosti. Također mu postaje jasno da logika, zakon i istina u tom okruženju nemaju nikakvu vrijednost. Film prati njegovo postupno suočavanje s činjenicom da se kreće kroz svijet u kojem pravda ne postoji, a svaki pokušaj ispravnosti može završiti smrtonosno.
Dokumentaristička čvrstoća i ozbiljnost
Redatelj Loznitsa od prvih kadrova jasno definira atmosferu filma koja ostaje dosljedno napeta kroz cijelo trajanje. Napetost se gradi postupno, ali bez oscilacija, što filmu daje stabilan, ali namjerno težak ton. Nelagoda je stalna, a u pojedinim scenama prijelaz u jezivost nadmašuje i ono što nude mnogi suvremeni horori. Takav ton podcrtan je i vizualnim rješenjima. On stvara zatvoren, pritisnut prostor u kojem se svaki kadar doživljava kao dio sustava koji guši i kontrolira. Klaustrofobija proizlazi iz uskih, zatvorenih prostora i strogo kontroliranih kadrova, bez oslanjanja na vizualne efekte ili naglašenu stilizaciju. Treba posebno napomenuti da je film snimljen u uskom 4:3 formatu, što dodatno pojačava osjećaj pritiska i zatvorenosti.
Ovo je hladan i, možemo reći, strog film. Loznitsa odbija svaki oblik melodrame i ne nudi emocionalne olakšice, što filmu daje ozbiljnost koja odgovara temi. Humor je potpuno odsutan, a rijetki trenuci apsurda proizlaze iz same logike sustava, ne iz pokušaja da se scena ublaži. Sporiji tempo dodatno naglašava težinu situacija i pojačava osjećaj da se likovi kreću kroz neizbježan, zatvoren i brutalan mehanizam.
Mora se reći da Loznitsa vrhunski režira svoj film. Ima potpunu kontrolu nad ritmom i dramaturgijom, oslanjajući se na prizore koji su toliko jasno strukturirani da dodatna objašnjenja nisu potrebna. Njegov pristup je izrazito racionalan jer svaka scena ima jasno definiranu funkciju i ne postoji nijedan kadar koji djeluje suvišno ili dekorativno. Režija se oslanja na postupno nakupljanje pritiska, pri čemu Loznitsa izbjegava nagle prijelaze i dopušta da napetost raste iz same situacije. On dosljedno (i namjerno) odbija emocionalne manipulacije, što filmu daje dokumentarističku čvrstoću i ozbiljnost.
Glumački je film odrađen na visokoj razini. Svakako treba pohvaliti Alexandera Kuznetsova (Čudesne zvijeri: Dumbledoreove tajne/ Fantastic Beasts: The Secrets of Dumbledore, 2022.) koji vrlo uvjerljivo nosi film. Njegova gluma je suzdržana, ali se u svakom pogledu i reakciji vidi kako raste pritisak pod kojim se nalazi. Odlično prenosi osjećaj opasnosti i nesigurnosti, bez pretjerivanja ili velikih emotivnih scena. Kako film odmiče, jasno se osjeti njegovo postupno shvaćanje da je nemoćan pred mehanizmom koji istražuje.
Film koji se ne gleda iz zabave
Za Dva tužitelja možemo reći da je film koji ne pokušava biti dopadljiv, nego istinit u svojoj hladnoći. Scenarist i redatelj Sergei Loznitsa ovdje se ne oslanja na dramaturške trikove, nego na čistu snagu materijala i na izvedbu koja je jasna, čista i bez nepotrebnih dodataka. Priča je jednostavna, ali način na koji je ispričana čini je iznimno snažnom. Film ne nudi olakšanje ni trenutak predaha, što savršeno odgovara temi kojom se bavi.
Prikaz staljinističkog sustava djeluje gotovo dokumentarno, bez ikakvog pokušaja da se ublaži njegova brutalnost. U tome leži i najveća vrijednost filma jer ne skriva ništa i ne pokušava zaštititi gledatelja od stvarnosti koju prikazuje. Ovo nije film koji se gleda radi zabave, nego radi suočavanja s poviješću i njezinim posljedicama. Upravo zato i ostavlja vrlo snažan dojam.
Ovo ostvarenje redatelja Loznitsa najviše će cijeniti gledatelji koji traže ozbiljan i tematski zahtjevan sadržaj. Bez ikakve zadrške Dva tužitelja možemo nazvati vrhunskim filmom koji svoju temu obrađuje s iznimnom jasnoćom i hrabrošću. Malo koje suvremeno ostvarenje tako jasno i bez okolišanja pokazuje kako izgleda kad država postane mehanizam straha.
O autoru
