“Digger” dolazi: 7 stvari koje treba znati o novoj komediji Toma Cruisea

U novom filmu Alejandra Gonzáleza Iñárritua kao Digger dolazi Tom Cruise kakvog još nismo vidjeli – doznajte tko je doista taj nimalo simpatični naftni magnat koji prijeti uništenjem Zemlje

Tom Cruise već desetljećima glumi ljude koje zovete kada svi ostali ostanu bez rješenja. Kao Ethan Hunt zaustavljao je nuklearne projektile i rušio međunarodne zavjere, dok se Top Gun: Mavericku vratio u pilotsku kabinu kako bi obavio misiju koju nitko drugi nije mogao izvesti.

U Diggeru, novom filmu iza kojeg stoji meksički redatelj Alejandro González Iñárritu, ta se poznata slika okreće protiv njega.

Digger Rockwell, kojega u filmu glumi Cruise, jedan je od najmoćnijih ljudi na svijetu. Obogatio se na nafti, navikao na poslušnost i izgubio osjećaj za granice vlastitog utjecaja. Kada njegovo poslovno carstvo pokrene ekološku katastrofu koja bi mogla prerasti u nuklearni sukob, Digger se ne povlači te je uvjeren da još uvijek može sve popraviti.

Iza neobične premise stoji projekt koji je nastajao gotovo deset godina. Cruise je zbog uloge napustio svoj prepoznatljivi izgled, a Iñárritu se ponovno udružio s direktorom fotografije Emmanuelom Lubezkijem. Rezultat njihove suradnje uskoro stiže u kina 1. listopada.

Donosimo sedam stvari koje trebate znati o Diggeru.

1. Digger želi spasiti svijet koji je ugrozio

Radnja filma počinje u trenutku kada posljedice Diggerova poslovnog pothvata više nije moguće kontrolirati. Ekološka katastrofa približava svijet nuklearnom sukobu, a čovjek odgovoran za nju dobiva zadatak da spriječi najgori ishod. Digger u tome odmah vidi priliku da zauzme središte priče i dokaže kako čovječanstvo bez njega nema budućnost.

Povlačenje za njega ne dolazi u obzir, baš kao ni mogućnost da odgovornost prepusti nekome tko bolje razumije razmjere problema. Katastrofu promatra kao još jednu situaciju u kojoj mora preuzeti vodstvo, zbog čega se pokušaj spašavanja planeta postupno pretvara u borbu za očuvanje njegova ugleda. Što je kriza veća, Digger je uvjereniji da zahtijeva još više njegove prisutnosti.

Ta potreba za kontrolom proizlazi iz svijeta u kojemu je proveo veći dio života. Kao naftni magnat okružen ljudima koji njegove zamisli provode bez mnogo pitanja, Rockwell je poslovni uspjeh počeo doživljavati kao potvrdu da će njegova procjena uvijek biti bolja od tuđe. Kada ga posljedice vlastitih odluka napokon sustignu, isti način razmišljanja koji je doveo do katastrofe određuje i njegov plan za izlazak iz nje.

Priča se tako otvara prema satiri suvremenog kulta milijardera koji se javnosti sve češće predstavljaju kao vizionari sposobni riješiti probleme čovječanstva, iako njihovi projekti često stvaraju nove. Digger tu proturječnost dovodi do krajnje točke: čovjek koji je ugrozio planet istu katastrofu želi pretvoriti u dokaz vlastite sposobnosti. Budući da film počiva na raskoraku između načina na koji Digger vidi sebe i dojma koji ostavlja na druge, izbor Cruisea dobiva posebno značenje.

Tom Cruise kao Digger (Foto: Warner Bros.)

2. Cruise nestaje iza Diggerova lica

Digger je Cruiseov prvi film izvan postojeće franšize nakon filma Barry Seal – Američki original iz 2017. godine. U međuvremenu se vraćao Ethanu Huntu i Mavericku, junacima čija odlučnost gledatelju ulijeva sigurnost da će pronaći izlaz, dok Diggerova jednako snažna vjera u vlastite sposobnosti izaziva sasvim drukčiju reakciju jer znamo da je upravo njegovo djelovanje pokrenulo krizu.

Cruise ga igra kao bučnog čovjeka koji je toliko dugo bio okružen poslušnošću da više ne primjećuje koliko njegova prisutnost opterećuje druge. Prorijeđena sijeda kosa i zaobljena figura odvajaju Diggera od glumčeva uobičajenog izgleda, dok južnjački naglasak usporava njegov govor i daje mu samouvjerenost lokalnog moćnika naviknutog na bezuvjetnu pokornost.

Prema Cruiseovim riječima, Digger nije oblikovan prema jednoj stvarnoj osobi, već je sastavljen od gesta, glasova i obrazaca ponašanja koje je glumac godinama bilježio i čuvao za buduće uloge. U njemu zato nije moguće jednostavno prepoznati određenog milijardera, premda će njegovo ponašanje biti neugodno poznato svakome tko je gledao moćne ljude kako vlastito bogatstvo počinju doživljavati kao dokaz stručnosti za sve ostalo.

Diggerov je fizički izgled osmislio Kazu Hiro, oskarovski stručnjak za prostetičku šminku. Prvo potpuno nanošenje šminke trajalo je šest sati, nakon čega je Cruise počeo mjeriti pojedine faze postupka i s ekipom uvježbavati učinkovitiji način rada. Proces je naposljetku skraćen na manje od jednog sata, pa se iza najneprepoznatljivijeg lica u njegovoj novijoj karijeri i dalje može naslutiti dobro poznata opsesija preciznošću.

3. Lik prije narativa

Ideja iz koje je nastao Digger pojavila se neposredno nakon što je Iñárritu završio Povratnika, no tada još nije postojala radnja koja bi se mogla pretočiti u scenarij. Postojao je samo Digger Rockwell, kojega je redatelj opisao kao upornu opsesiju: znao je kako lik govori i opstaje te kako vlastiti pogled na svijet nameće kao stvarnost s kojom se svi ostali moraju složiti. Tijekom sljedećeg desetljeća ta je početna zamisao dobila odgovarajući filmski jezik, a Digger je od karaktera i načina razmišljanja postao naftni magnat čije odluke pokreću ekološku katastrofu i približavaju čovječanstvo kraju.

Gotovo desetljeće razvoja proteklo je u potrazi za tonom koji može podnijeti apsurd, a pritom zadržati dramsku težinu katastrofe. Iñárritu je u toj priči prepoznao komediju koja proizlazi iz tragedije, u kojoj smijeh ne ublažava posljedice Diggerovih postupaka, već prati samouvjerenost s kojom ih pokušava preuzeti pod svoju kontrolu. Tek je s takvim pristupom opsesija jednim čovjekom prerasla u priču o svijetu prisiljenom živjeti s posljedicama njegove moći.

S Cruiseom je počeo razgovarati prije otprilike sedam godina, u vrijeme kada je glumac radio na filmu Top Gun: Maverick. Na njihov prvi susret Cruise je usred noći stigao motociklom u redateljevu kuću, a razgovor se potom nastavio tijekom nekoliko dana. Na Cruiseov je zahtjev Iñárritu naglas čitao scenarij i izvodio različite likove, prenoseći mu ton priče koji se nije mogao svesti na jednostavnu podjelu između komedije i drame.

Razlika između njihovih kreativnih usmjerenja već je bila ugrađena u lik. Cruiseovi junaci najčešće opstaju zahvaljujući disciplini i sposobnosti da u ključnom trenutku izvedu nemoguće, dok Iñárritu svoje likove dovodi do točke u kojoj volja više nije dovoljna. Digger se ponaša kao Cruiseov junak, ali živi u Iñárrituovu svijetu, u kojemu se stvarnost ne mora prilagoditi njegovu imidžu.

Scenarij su s Iñárrituom potpisali Alexander Dinelaris i Nicolás Giacobone, njegovi suradnici na Birdmanu, te meksička autorica Sabina Berman. Priču su razvili Berman, Iñárritu i Jez Butterworth, čime je nastala kombinacija autora sklonih oštrim dijalozima i protagonistima čiji ego često određuje smjer radnje.

Scena iz filma “Digger” (Foto: Warner Bros.)

4. Kaos ima vlastiti ritam

Nakon prvih promotivnih materijala pojavila se glasina da je Digger mjuzikl, vjerojatno potaknuta uvrnutim vizualnim stilom i Cruiseovom karikiranom izvedbom. Glasina se pokazala pogrešnom, ali nije zvučala posve proizvoljno: najave ostavljaju dojam filma koji razmišlja glazbeno, u kojem raspoloženje prizora često određuju promjene tempa i način na koji se tijela kreću kroz kadar.

Govoreći o suradnji s Iñárrituom i direktorom fotografije Emmanuelom Lubezkijem, Cruise je njihov način rada usporedio sa sviranjem jazza. Pažljivo razrađene scene trebale su pred kamerom zadržati slobodu improvizacije, pa su glumci poznavali smjer prizora, a njegov konačni puls pronalazili tijekom izvedbe. Lubezkijeve kompozicije slijede sličan princip, ostavljajući dovoljno prostora da strogo organizirana slika djeluje živo i nepredvidljivo.

Digger nema klasične pjevačke brojeve, no ulasci likova precizno su tempirani, a velike grupne scene razvijaju se poput koreografije oko naslovnog junaka, koji i najobičniji hod pretvara u nastup. Cruise je tijekom priprema posegnuo i za plesom kako bi pronašao Rockwellov način kretanja, pa njegov glas dobiva fizičko produženje u držanju i pokretu.

Glazba za film povjerena je Cosmu Sheldrakeu, britanskom multiinstrumentalistu koji s Diggerom prvi put sklada za dugometražni igrani film. U dosadašnjem radu Sheldrake je često gradio skladbe od terenskih snimaka glasanja životinja i zvukova okoliša, a sada ulazi u priču o čovjeku koji je prirodu pretvorio u poslovni resurs. Pojedinosti o partituri još nisu objavljene, pa ostaje vidjeti hoće li zvučni sloj pratiti razigrani kaos najava ili mu ponuditi mračniji kontrapunkt.

5. Tko sjedi za stolom s Diggerom?

Kriza vodi Diggera ravno u Bijelu kuću, gdje ga čeka predsjednik Compson u izvedbi Johna Goodmana. Upravo mu Compson povjerava zadatak spašavanja svijeta, čime se odmah uspostavlja pomalo apsurdan odnos između političke i korporativne moći: predsjednik se mora osloniti na čovjeka čija je tvrtka izazvala problem koji sada pokušavaju zaustaviti. Compson Diggeru formalno može izdavati naredbe, ali Goodman svojega filmskog partnera opisuje kao zavodljivu pojavu koja se, ovisno o trenutku, može predstaviti kao najbolji prijatelj ili beskrupulozni oportunist.

Uz predsjednika se nalazi i potpredsjednik kojega glumi Michael Stuhlbarg, dok Riz Ahmed preuzima ulogu Ganesha, znanstvenika i Compsonova savjetnika. Ganesh u politički prostor donosi podatke o katastrofi čije razmjere ostali pokušavaju svesti na pitanje strategije i javnog nastupa, zbog čega se njegovi razgovori s Diggerom kreću između stručnog upozorenja i borbe za to čija će verzija događaja prevladati. Ahmed je s Cruiseom radio mjesecima, no nakon završetka snimanja rekao mu je da ima osjećaj kao da ga tek tada prvi put susreće jer je tijekom rada upoznao uglavnom Diggera.

Izvan predsjedničkog kruga nalazi se Emma Rockwell, Diggerova polusestra i poslovna partnerica koju glumi Sandra Hüller. Dok Compson i Ganesh magnata upoznaju kroz katastrofu koja se razvija pred njima, Emma u kadar donosi zajedničko prezime i obiteljsku povijest koja je postojala mnogo prije njegove misije spašavanja čovječanstva. Hüller je tijekom prve probe pred sobom zatekla Cruisea u potpunoj šminki i kostimu. Od glumca kojega je očekivala vidjeti ostale su joj prepoznatljive jedino oči.

Jesse Plemons pojavljuje se kao Kenny. Iako promocija filma ne daje mnogo informacija o liku, Plemons je scenarij Diggera opisao kao jedan od najneobičnijih koje je pročitao: humor se neprestano približava tragediji, a film iz političke satire naposljetku prelazi u nešto sasvim drukčije. U širem ansamblu nalaze se i Emma D’Arcy kao Lina te Burn Gorman kao Amos, dok Robert John Burke preuzima ulogu Fitzgeralda.

John Goodman u filmu “Digger” (Foto: Warner Bros.)

6. VistaVision je otvorio kadar u svim smjerovima

Takva glumačka postava tražila je kadar u kojemu odnosi među likovima ne ovise isključivo o tome tko u određenom trenutku govori. Iñárritu i Lubezki gotovo su cijeli film oblikovali u širokim kompozicijama velike dubinske oštrine, ostavljajući gledatelju dovoljno prostora da sam pronađe detalje koji se odvijaju iza Diggerovih leđa ili na rubovima slike.

Glavnina filma snimljena je u VistaVisionu, uz dio materijala zabilježenog na klasičnom 35-milimetarskom filmu. Riječ je o formatu koji je Paramount razvio sredinom pedesetih godina, pri čemu se vrpca kroz kameru kreće vodoravno i svakom kadru daje veću površinu negativa. Nakon desetljeća provedenih na rubu velikih produkcija, VistaVision se posljednjih godina vratio u filmovima poput Brutalista i Jedne bitke za drugom, a Iñárritu ga je odabrao zbog količine prostora i detalja koje može zadržati unutar istoga prizora.

Za snimanje Diggera korištena je kamera konstruirana još 1954. godine, povezana s posebno izrađenim širokokutnim objektivima Leica. Na scenografijama izgrađenima u Pinewoodu — od Diggerova doma i Situacijske sobe Bijele kuće do velike dvorane u kojoj se obraća bijesnoj masi — takav je sustav omogućio da se prizor razvija kroz čitavu širinu slike. Digger može ostati njezino najočitije središte, dok se raspoloženje prostorije mijenja među ljudima koji ga slušaju.

Širina kadra time postaje aktivan dio režije. Iñárritu je film opisao kao djelo koje od publike traži da gleda, dopuštajući oku da luta slikom poput pogleda preko slike u galeriji. Pojedinost na njezinu rubu može ostati gotovo neprimjetna sve dok ne promijeni značenje prizora, što posebno odgovara priči o čovjeku toliko zaokupljenom vlastitom važnošću da teško primjećuje ono što se događa izvan njegova neposrednog dosega.

7. Premijera u Londonu

Nakon mjeseci tijekom kojih su o filmu uglavnom govorili njegovi autori, Digger je 22. rujna prvi put predstavljen publici na svjetskoj premijeri u londonskom kinu ODEON Luxe Leicester Square. Projekcija je održana u sklopu 73. Kraljevske filmske izvedbe, uz dolazak princa Williama i princeze Catherine, koji su se na crvenom tepihu susreli s Cruiseom i Iñárrituom.

Izbor Londona imao je izravnu vezu s nastankom filma, čije su snimanje i postprodukcija obavljeni u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kraljevska filmska izvedba ujedno je glavni dobrotvorni događaj organizacije Film and TV Charity, koja pruža financijsku i stručnu podršku ljudima zaposlenima iza kamera u britanskoj filmskoj i televizijskoj industriji. Iñárritu, Cruise i producentica Mary Parent londonsku su premijeru posvetili upravo britanskim radnicima koji su sudjelovali u produkciji.

Hrvatska publika neće dugo čekati priliku da donese vlastiti sud. Digger u domaća kina stiže 1. listopada, a u pretprodaji su već dostupne redovne i IMAX projekcije, dan prije početka prikazivanja u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama.