Norveški pisac Jo Nesbø kreator je i scenarist TV serije o svom najpoznatijem junaku, Harryju Holeu. Riječ je o vrlo solidnoj, atmosferičnoj i glumački snažnoj adaptaciji s jasnim identitetom koja je vrijedna gledanja. Nesbøvog naslovnog junaka odlično je utjelovio Tobias Santelmann, za kojeg možemo reći da je onaj “pravi” Hole iz romana.
Norveški pisac Jo Nesbø danas je zasigurno jedno od najistaknutijih imena suvremenog kriminalističkog žanra. Do 2021. godine njegove knjige su se prodale u više od 50 milijuna primjeraka diljem svijeta. Najpoznatiji je po serijalu o detektivu Harryju Holeu, kompleksnom, mračnom i duboko obilježenom liku koji je postao zaštitni znak nordijskog noira i jedan od najprepoznatljivijih protagonista žanra.
I kreator i scenarist
Godine 2017. njegov je roman Snjegović (Snømannen, 2007.; engleski naslov: The Snowman) ekraniziran u režiji Tomasa Alfredsona, s Michaelom Fassbenderom u ulozi Harryja Holea. Iako je film imao snažnu glumačku postavu i solidan budžet od 35 milijuna dolara, ostvario je tek 43,1 milijun dolara na svjetskim kino blagajnama i bio loše ocijenjen od strane kritike, koja ga je opisala kao klišeiziran, nedovoljno fokusiran i promašen u odnosu na izvorni materijal. No, to sve nije ni najmanje naškodilo Nesbøvoj reputaciji.
Od nedavno je na streaming platformi Netflix dostupna TV serija Detektiv Hole (Jo Nesbø’s Detective Hole, 2026.). Seriju je kreirao i napisao sam Jo Nesbø, a temelji se na njegovom romanu Đavolja zvijezda (Marekors, 2023.; The Devil’s Star, 2003.), petom nastavku serijala o detektivu Harryju Holeu. Režiju potpisuju Øystein Karlsen (hvaljena TV serija Exit, 2019. – 2023.) i Anna Zackrisson (TV serija Helikopterska pljačka/The Helicopter Heist, 2024.).
Serija Detective Hole otvara se traumatičnim događajem koji će obilježiti cijelu priču: policijskom potjerom koja završava smrću Holeova kolege i ostavlja detektiva zarobljenog između krivnje i alkohola. Nekoliko godina kasnije, Hole (Tobias Santelmann) je tek djelomično sastavljen čovjek – na terapiji je, pokušava održati krhku vezu s Rakel (Pia Tjelta) i njezinim sinom Olegom (Maxime Baune Bochud), ali ožiljci prošlosti stalno izbijaju na površinu.
Njegov se prividni oporavak raspada kada nova istraga ubojstva mlade žene otvori vrata podzemlju oružja i droge, ali i starim sumnjama koje nikada nisu nestale. Ubrzo postaje jasno da je u središtu slučaja i ubojstvo njegove kolegice Ellen (Ingrid Bolsø Berdal), čija smrt nosi tragove unutarnje policijske korupcije i prikrivanja. Hole sve snažnije sumnja u kolegu Toma Waalera (Joel Kinnaman), karizmatičnog, ali opasno dvosmislenog inspektora čiji se tragovi preklapaju s kriminalnim miljeom Osla.
Nesbø kao scenarist: ton koji ostaje isti
Istodobno, grad potresa niz gotovo ritualnih ubojstava mladih žena, a jedini koji ima iskustva sa serijskim ubojicama prisiljen je raditi upravo pod čovjekom kojeg najviše prezire. Kako se istraga produbljuje, Hole se mora suočiti s vlastitim demonima jednako kao i s ubojicom koji uvijek ostaje korak ispred policije.
Odmah treba reći da serija vrlo vjerno prenosi onaj prepoznatljivi Nesbøov osjećaj nelagode, gdje ništa nije sasvim čisto, a svaka odluka nosi svoju cijenu. Ton je mračan, ali ne pretjeran, više onaj tihi, potmuli nemir koji obilježava njegove romane. Likovi se kreću u svijetu u kojem dobro i loše često stoje opasno blizu, što serija prikazuje prirodno i bez naglašavanja.
Priča zadržava Nesbøovu sklonost slojevitim motivima i situacijama u kojima se istina nikada ne otkriva jednostavno. U cjelini, serija uspijeva uhvatiti onaj specifični osjećaj nesigurnog tla pod nogama, koji je ključan za njegov stil pisanja. Takav pristup daje seriji onu prepoznatljivu nesbøovsku gustoću, osjećaj da se ispod svakog prizora krije još jedan sloj koji tek treba isplivati.
Tu je bitno istaknuti da, ako niste čitali roman, serija vas ničime neće zakinuti -osobito kada je riječ o odnosu između Holea i Waalera, koji u knjigama ima dugu povijest, ali je ovdje dovoljno jasno i samostalno postavljen. Sve to ne umanjuje napetost nego je preusmjerava u drugi smjer. Umjesto klasične igre “tko je ubojica”, priča se pretvara u napetu psihološku utrku između Holea i čovjeka za kojeg zna da je kriv, ali mu to ne može dokazati.
“Pravi” Harry Hole
Rano razotkrivanje negativca otvara prostor za dublje istraživanje motiva, metoda i odnosa snaga, što priču usmjerava prema psihološkoj drami, a ne prema standardnom policijskom obrascu. Takva struktura daje seriji dodatnu težinu te stvara stalni osjećaj napetosti: znamo tko je glavni protivnik, ali ne znamo kada i kako će ponovno udariti. Sve to se u konačnici pokazalo kao vrlo dobra odluka, i u ideji i u izvedbi.
Za atmosferu i vizualni identitet serije može se reći da su među njezinim najjačim adutima. Oslo je prikazan s toliko teksture, svjetla i hladnoće da gotovo postaje zaseban lik. Vizualni pristup gradi prepoznatljiv nordijski noir, ali bez pretjerivanja – sve djeluje prirodno, uvjerljivo i ukorijenjeno u stvarnom gradu, a ne u stiliziranoj verziji žanra.
Što se tiče napetosti, ona je stabilna i dobro raspoređena, s ritmom koji drži gledatelja angažiranim od prve do posljednje epizode. Ipak, povremeno se osjeti da serija želi obuhvatiti previše motiva i likova, što na trenutke stvara dojam dramaturške zasićenosti. Unatoč tome, cjelina ostaje čvrsta: vizualna dosljednost i atmosferičnost uspijevaju povezati sve elemente u vrlo gledljivu i uvjerljivu kriminalističku cjelinu.
Glumačka postava funkcionira iznimno dobro, ali upravo Tobias Santelmann (TV serija Exit, 2019. – 2023.) nosi najveći teret serije, i emocionalno i narativno. Njegov Hole djeluje istrošeno, ranjivo i opasno u isto vrijeme, što daje priči onu potrebnu težinu koju nijedan vizual ne može nadomjestiti. Za Joela Kinnaman (Tiha noć/Silent Night, 2023.) može se reći da je solidan i uvjerljiv u svojoj ulozi, ali Santelmann je ipak taj koji određuje ton svake ključne scene. U njegovoj izvedbi prepoznaje se upravo onaj “pravi” Hole iz romana, sa svojom tamom, umorom i tvrdoglavošću.
Atmosferična i glumački snažna adaptacija
Detektiv Hole pokazuje da Jo Nesbø kao scenarist najbolje funkcionira kada se osloni na vlastiti mračni ritam i unutarnju napetost. Serija možda ima poneki dramaturški višak, ali nikada ne gubi fokus na ono što je u njezinu središtu – likove i njihove pukotine. Atmosfera je dosljedna, vizualno snažna i dovoljno sugestivna da nosi priču i kada se radnja razgrana više nego što bi trebalo. Iako nije savršena, serija uspijeva zadržati prepoznatljiv identitet i jasno pokazati što je čini drugačijom od tipičnih kriminalističkih produkcija.
Nesbøov potpis osjeća se u svakom sloju – od moralnih dilema do tjeskobnog ritma koji nikada ne popušta. Važno je istknuti i to da glazbenu temu potpisuju serije Nick Cave i Warren Ellis, a cijeli soundtrack ostaje vjeran duhu romana – od Ramonesa i Doorsa do Iggyja Popa, PJ Harvey, Sex Pistolsa i drugih ikona mračnog, sirovog rocka. Kao adaptacija, Detektiv Hole stoji čvrsto na vlastitim nogama, ne oslanjajući se na poznavanje romana da bi funkcionirala. Valja napomenuti da serija najbolje funkcionira u izvornom norveškom jeziku, dok engleska sinkronizacija ipak malo slabi atmosferu. Sve u svemu, riječ je o vrlo solidnoj, atmosferičnoj i glumački snažnoj adaptaciji s jasnim identitetom koja je vrijedna gledanja.
O autoru
