Prvi dio biografskog portreta o Charlesu de Gaulleu ostavlja dojam promišljene i ambiciozne povijesne rekonstrukcije koja uspijeva biti i informativna i gledljiva. Redatelj i koscenarist Antonin Baudry održava ravnotežu između povijesne rekonstrukcije i osobnih drama, bez pretjerane dramatizacije. Simon Abkarian daje uvjerljivu izvedbu u naslovnoj ulozi.
Na programu naših kina je i film De Gaulle: U sjeni otpora (La Bataille de Gaulle – L’âge de fer, 2026.). Riječ je o biografskom filmu o Charlesu de Gaulleu, jednom od ključnih francuskih vojnih i političkih lidera 20. stoljeća. De Gaulle je bio vojni časnik koji je uoči njemačke invazije promaknut u čin generala i preuzeo zapovjedništvo nad oklopnim snagama. Tijekom Prvog svjetskog rata više je puta ranjen i zarobljen, iskustvo koje je snažno oblikovalo njegov pogled na rat, obranu i francusku vojnu doktrinu.
Jedna od najskupljih francuskih produkcija
Nakon sloma francuskih linija odlazi u London, gdje postaje središnja figura političkog otpora. Ondje upućuje svoj povijesni poziv Francuzima da nastave borbu protiv okupacije, čime se učvršćuje kao simbol Slobodne Francuske. Njegova uloga u tom razdoblju postavila je temelje kasnijem političkom djelovanju i oblikovanju moderne francuske države.
Režiju filma De Gaulle: U sjeni otpora potpisuje Antonin Baudry, koji je prije ovoga snimio samo solidni akcijski triler Šifra: Vučji zov (Le chant du loup, 2019., engleski naslov: The Wolf’s Call). Scenarij potpisuju Baudry i Bérénice Vila, kojoj je ovo scenaristički prvijenac. Film je temeljen na knjizi povjesničara Juliana T. Jacksona A Certain Idea of France, jednoj od najcjenjenijih suvremenih biografija Charlesa de Gaullea.
Produkcija je realizirana kao prvi dio dvodijelnog povijesnog projekta o De Gaulleu. U filmu se rekonstruira razdoblje francuskog sloma i formiranja Slobodne Francuske, s naglaskom na političke i vojne odluke koje su oblikovale početak otpora. Projekt je financiran s budžetom od oko 80 milijuna eura, što ga svrstava među najveće i najskuplje francuske filmske produkcije posljednjih godina.
Radnja filma smještena je u lipanj 1940., u trenutku kada se Francuska urušava pod njemačkom invazijom i priprema potpisati primirje. Usred političkog i vojnog kaosa De Gaulle (Simon Abkarian) odbija prihvatiti kapitulaciju i suprotstavlja se odlukama vlastite vlade. Kao gotovo nepoznati general, odlučuje otići u London kako bi sačuvao ideju francuske slobode. Ondje pokušava uvjeriti britansko vodstvo da se borba može nastaviti unatoč gubitku teritorija i raspadu francuskih institucija.
Bez vojske, bez političke potpore i bez jasnih izgleda, oslanja se isključivo na vlastito uvjerenje da Francuska nije položila oružje. Paralelno se prikazuje kako se u Francuskoj, Engleskoj i kolonijama počinju okupljati pojedinci spremni na otpor, od mladih gimnazijalaca do vojnika koji odbijaju predaju.
Priča s dvije paralelne linije
Baudry svoju priču vodi kroz dvije paralelne linije: političku borbu generala De Gaullea i djelovanje mladog Fernanda Bonniera de La Chapellea, poznatog po atentatu na Françoisa Darlana, visokog dužnosnika Vichyjeve Francuske. Njegova priča daje filmu terensku dimenziju i prikazuje kako se otpor razvijao izvan političkog vrha. Paralelno s De Gaulleovim pregovorima u Londonu, Fernandova misija pokazuje napetosti i rizike djelovanja u okupiranoj Francuskoj. Ta dvostruka struktura filmu donosi širinu, ali povremeno razvodnjava fokus glavne povijesne linije.
Film zaslužuje svaku pohvalu jer vrlo dobro prikazuje vrijeme u kojem se radnja odvija, s jasnim osjećajem političke i društvene napetosti tog razdoblja. Osim prikaza stanja u Francuskoj, jasno se naglašava i uloga francuskog kolonijalnog carstva te njegova važnost za daljnji razvoj ratnih i političkih događaja. Režijski se Baudry usmjerio na objašnjavanje ključnih povijesnih trenutaka bez suvišne teatralnosti. Doduše, u prikazu De Gaullea kombinira određenu mitologizaciju ali jednako tako postupno ga spušta na ljudsku razinu.
Iako mu fokus ostaje na političkim procesima, film sadrži i prikaz određenih ratnih sukoba, među kojima se posebno izdvaja bitka kod Bir Hakeima. Ona je prikazana je sasvim solidno, bez naglašene spektakularnosti, jer film naglasak stavlja na povijesni značaj tog trenutka. Baudry je koristi kao primjer žrtve koja je bila nužna zbog političkih odluka i ratnih okolnosti. Francuske snage su ondje 15 dana odolijevale nadmoćnijem neprijatelju i time omogućile britanskim postrojbama povlačenje i reorganizaciju. Film taj otpor prikazuje kao ključni temelj identiteta Slobodne Francuske, više kao moralnu prekretnicu nego kao vizualni spektakl.
Što se tiče vizualnog izgleda filma, Baudry se odlučio za realističan pristup bez pretjeranog stiliziranja. Rekonstrukcija ratnog razdoblja djeluje uvjerljivo, a scenografija, kostimografija i lokacije uspješno nadograđuju atmosferu okupirane Francuske i ratnog Londona. Kamera pritom ostaje u službi priče, bez potrebe za spektakularnim kadrovima koji bi odvlačili pozornost od povijesne tematike.
Jedna od mana filma je ritam koji nije posve ujednačen. Kako se sve više oslanja na političke razgovore, vojne strategije i povijesna objašnjenja, dinamika povremeno slabi. Pojedine scene traju dulje nego što bi bilo potrebno, zbog čega se osjeti određeni pad napetosti. To osobito dolazi do izražaja u srednjem dijelu filma, kada povijesna rekonstrukcija nakratko preuzima prednost nad dramaturgijom.
Bez velikih glumačkih zvijezda
Simon Abkarian (Četvrti zid/ Le quatrième mur, 2024.; engleski naslov: The Fourth Wall) u ulozi De Gaullea daje uvjerljivu izvedbu, oslanjajući se više na karakter nego na puku imitaciju povijesne osobe. Njegov De Gaulle je istodobno odlučan, krut i pomalo udaljen, ali iza te javne fasade uspijeva pokazati i nesigurnost čovjeka koji nosi ogroman teret odgovornosti.
Ipak, u pojedinim trenucima njegova interpretacija prelazi prema naglašenoj teatralnosti, pa određene geste i način govora ostavljaju dojam blizak karikaturi. No, Abkarian uspijeva zadržati kontrolu nad likom i stvoriti portret čovjeka čija je osobnost gotovo jednako velika kao i povijesna uloga koju je imao.
Posebno treba izdvojiti Simona Russella Bealea (Downton Abbey 3: Veliko finale/ Downton Abbey: The Grand Finale, 2025.) u ulozi Winstona Churchilla, koji donosi jednu od najboljih glumačkih izvedbi u filmu. Njegov Churchill je autoritativan, duhovit i temperamentan, ali istodobno dovoljno odmjeren da ne sklizne u karikaturu. U odnosu s De Gaulleom posebno dolazi do izražaja njihova politička i osobna različitost, ali i određeno međusobno poštovanje.
Ovo nije film koji ima velike međunarodne zvijezde ali je na visokoj glumačkoj razini. Svakako treba spomenuti da Fernanda igra Florian Lesieur, jedan od najperspektivnijih mladih francuskih glumaca, koji vrlo uvjerljivo donosi mladenačku odlučnost i idealizam čovjeka koji se priključuje otporu. Također, u ulozi Darlana je Mathieu Kassovitz, poznati francuski redatelj i glumac a dio glumačke ekipe je i Benoît Magimel, koji je 2001. nagrađen u Cannesu za svoj nastup u filmu Učiteljica klavira (La Pianiste; engleski naslov: The Piano Teacher).
Informativan i gledljiv
Za De Gaulle: U sjeni otpora možemo reći da je sasvim solidan biografski film koji nudi vrlo dobar portret vremena i čovjeka kojim se bavi. Redatelj i koscenarist Antonin Baudry uspijeva održati ravnotežu između povijesne rekonstrukcije i osobnih drama, bez pretjerane dramatizacije. Unatoč podužem trajanju od nešto manje od 160 minuta, film nije naporan za gledanje.
Iako možda neće potpuno zadovoljiti gledatelje koji očekuju snažniju dramsku dinamiku ili spektakularniji ratni film, njegova vrijednost leži u ozbiljnom pristupu povijesnom trenutku i pokušaju prikaza čovjeka iza velike povijesne figure. Sve u svemu, ovo ostvarenje Baudryja ostavlja dojam promišljene i ambiciozne povijesne rekonstrukcije koja uspijeva biti i informativna i gledljiva.
O autoru
