Danis Tanović: Priča je uvijek na prvom mjestu

“Uživao sam čitajući scenarij i to je jedini parametar koji je bitan”, kazao je redatelj Danis Tanović, otkrivši što ga je privuklo priči filma Nakon ljeta o mladoj ženi koja dolazi na udaljeni otok kako bi riješila pitanje obiteljskog nasljedstva.

Iako je na dan svjetske premijere film Nakon ljeta bio prikazivan na više lokacija u Sarajevu, ali i u Mostaru te Tuzli, ulaznice za njega na 30. Sarajevo Film Festivalu bilo je jako teško nabaviti. Sve su projekcije bile rasprodane, što je bilo i očekivano jer je redatelj Danis Tanović i ranije dokazao da zna pogoditi puls publike.

Proslavljen filmom Ničija zemlja, ali i uspješnim ostvarenjima poput Cirkus Columbia, Epizoda u životu berača željeza i Smrt u Sarajevu, Tanović sa svakim novim naslovom bez problema privlači pažnju.

Ovaj put to radi s komičnom dramom o mladoj ženi koja dolazi na udaljeni otok kako bi riješila pitanje obiteljskog nasljedstva. U vrtlogu novonastalih emocija, kroz niz nepredviđenih situacija, Maja (glumi je Anja Matković) se konačno suočava s pitanjima iz svoje prošlosti. Potraga za nasljedstvom postaje potraga za vlastitim identitetom, ali i oprostom.

Tko glumi u filmu Nakon ljeta?

Uz Anju Matković u filmu glume i Uliks Fehmiu, Goran Navojec, Mario Knezović, Marija Škaričić, Mirela Brekalo, Snježana Sinovčić, Luka Juričić, Boris Ler, Ivana Roščić, Jadranka Matković i brojni drugi.

Nakon premijere na 30. Sarajevo Film Festivalu, ali i zatvaranja Rab Film Festivala, Nakon ljeta kreće na mini-dalmatinsku turneju s nekoliko ekskluzivnih pretpremijera u sklopu Kina Mediteran: Split (Kino Bačvice, 4. rujna); Šibenik (Tvrđava kulture Šibenik,5. rujna); Brač (Supetar, 7. rujna) i Hvar (8. rujna) te otok Prvić (6. rujna).

U hrvatska kina film stiže 3. listopada u distribuciji Zagreb Film Festivala.

Što vas je privuklo priči o nezakonitoj kćeri koja nakon očeve smrti dolazi na mali dalmatinski otok po svoje nasljedstvo?

Danis Tanović: Ne postoji samo jedna stvar koja me privuče u neki projekt, ali mislim da je glavna i uvijek na prvom mjestu sama priča. A ova je duhovita, emotivna i nepredvidiva. Uživao sam čitajući scenarij i to je jedini parametar koji je bitan. Osim toga, zanimljivo je raditi na tekstu koji nije originalno moj, koji moram, da tako kažem, savladati.

Originalni scenarij je, zajedno s Nikolom Kuprešaninom, napisala glavna glumica Anja Matković, koja je i u vašem prethodnom filmu „10 u pola“ imala zapaženu ulogu. Kako je došlo do ponovne zajedničke suradnje, ali i koliko je vama i njoj pomoglo to što je u toj filmskoj priči od prvoga slova na papiru?

Danis Tanović: Anja je napisala prvu verziju scenarija, pa ga je pokazala Nikoli kojem se priča jako svidjela. Onda su zajedno radili na sljedećoj verziji i poslali mi je da pročitam. Meni se svidjela i kada su mi predložili da je režiram, odmah sam pristao. Jednostavno volim raditi s njih dvoje. Oboje su divni ljudi i vrsni profesionalci.

Nasljedstvo, obiteljsko i društveno, važna je tema filma Nakon ljeta, a u stvarnom životu često je uzrok brojnih svađa i napetosti. Zašto ste odlučili rješavanje pitanja nasljedstva prikazati na drugačiji, smireni način?

Danis Tanović: Nasljedstvo jest jedna od tema, ali mislim da je ono što je mene privuklo toj priči odrastanje glavne junakinje, koja je puna predrasuda prema vlastitoj majci, a onda doživi skoro pa istu stvar i shvati majčin izbor. Koliko sam puta rekao nikada, a onda se nađem u situaciji u kojoj shvatim da nikada ne postoji…

U središtu je priče, iako se nikada ne pojavljuje, kapetan duge plovidbe te posljedice koje je na obitelj ostavio svojim postupcima. Koliko čovjek treba pri životnim odlukama misliti na druge?

Danis Tanović: Pa trebao bi. Ali znate i sami da to nije uvijek lako niti moguće. I ne slažem se da je kapetan u središtu priče. Ovo je Majina priča, priča o njenom odrastanju i pronalasku same sebe. Kapetan je tek inicijalna kapisla.

Koliko je život filmskog redatelja usporediv sa životom kapetana duge plovidbe? Uz odgovornost upravljanja brodskom posadom/filmskom ekipom, obje profesije karakteriziraju određeni periodi odvojenosti od obitelji, ali i mirnija razdoblja kada ste kod kuće bez klasičnog „od 9 do 5“ posla.

Danis Tanović: Nisam baš u detalje upućen u živote kapetana duge plovidbe, ali je istina da redatelji često izbivaju po nekoliko mjeseci iz kuće. Ali onda to nadoknade kad se vrate, jer kad su kući, mogu se posvetiti obitelji sto posto, što rijetko koja profesija dopušta. Ja sam zadnjih nekoliko godina skoro stalno u Sarajevu i tu snimam tako da gotovo više ni ne odlazim od kuće. Mislim da sam se umorio od života u koferima i ugodno mi je biti ovdje, u Sarajevu. Snimanje na Prviću trajalo je dva mjeseca i to je gotovo jedini put da sam u zadnjih pet godina toliko dugo izbivao iz Sarajeva.

Kakav je osjećaj kada su uz vas na setu kćeri – asistentica kamere Dania i skladateljica Livina?

Danis Tanović: Dania studira produkciju i režiju u Berlinu i mislim da joj je ovo bilo sjajno iskustvo. Ipak su studentski setovi puni improvizacija. Ovdje je imala priliku vidjeti kako to izgleda raditi u ozbiljnoj filmskoj ekipi. Livina nije bila na setu, njezin dio posla dolazi tek poslije, u postprodukciji. Mislim da joj nije bilo lako jer sviram klavir od malih nogu i ako i ne znam što želim, znam što ne želim. Malo smo se tražili u početku, ali na kraju je odradila odličan posao i nadam se da ćemo imati prilike ponovno raditi zajedno.

Koliko je logistički bilo izazovno snimati na pitoresknom, ali ipak pomalo izoliranom otoku Prvić?

Danis Tanović: To je pitanje za producente. Znam da im nije bilo lako, preuzeli su na sebe veliki rizik jer smo radili film s pola potrebnog budžeta, ali mislim da se to na kraju ne vidi zahvaljujući njihovoj predanosti, odličnoj organizaciji i zaista sjajnoj ekipi koja je dala sve od sebe da napravimo dobar film.

Što je vama i snimatelju Milošu Jačimoviću bio najveći izazov u rekreiranju atmosfere „malog dalmatinskog mista“?

Danis Tanović: Da ne napravimo kič razglednicu, jer je sve toliko lijepo da se čovjek lako izgubi u snimanju zalazaka sunca. To je jedan od razloga što smo većinu scena snimili kao kadar sekvencu. Želio sam pratiti glumce i njihovu priču, sve ostalo je manje bitno.

Koliko bi se ova priča razlikovala u sarajevskom, zagrebačkom ili pariškom okruženju?

Danis Tanović: Ne znam bi li bila moguća. Ova priča funkcionira zato što se događa u malom mjestu, na otoku. U Parizu bi naprosto bila nemoguća.

Film je prožet emocijama. Što vam je osobno bilo najteže snimati – ljubavnu, humorističnu ili scenu sukoba?

Danis Tanović: Nemam neke preference, ali kroz moje iskustvo znam da su scene humora najteže za snimiti. Naći točan omjer, ne pretjerati, to su stvari koje su najteže za postići. Koliko ima filmova koji pretendiraju da su komedije, a ustvari vam je malo muka što ih gledate. Nema ništa gore nego scena koja treba biti smiješna, a nije.

Kada već pričamo o nasljedstvu, iza vas je izrazito bogat opus. Po čemu biste najviše voljeli da vas pamte?

Danis Tanović: Po mojim budućim filmovima i serijama, onima koje tek trebam snimiti.

Intervju s Danisom Tanovićem originalno je objavljen u Dailyju Sarajevo Film Festivala.

O autoru