‘Daleko’: Romantični bućkuriš kojeg spašava šarm glavnih glumaca

Doza romantičnog optimizma ili gotovo dva sata susramlja? Doživljaj prvenstveno ovisi o tome kako će gledatelj pristupiti Netflixovoj romantičnoj komediji Daleko, u kojoj glavnu ulogu ima Goran Bogdan uz švicarsku glumicu Naomi Krauss.

Netflix voli hrvatsku obalu. Prvo je na njoj snimljena romantična komedija Ibiza, gdje su Pag i Split „glumili“ Barcelonu, dok je Krk bio dubler za Ibizu. Zatim smo dobili i Vikend u Hrvatskoj, triler u kojem Leighton Meester po Splitu traga za nestalom prijateljicom. A sada je online videoteka u svoju ponudu uvrstila i njemačku romantičnu komediju Daleko, čija se radnja odvija u imaginarnom dalmatinskom mjestu Luč smještenom na neimenovanom otoku.

Od sva tri filma, Hrvatska u komediji Daleko redateljice Vanesse Jopp ima najistaknutije mjesto. Čak bi se i moglo reći da je pokretač radnje. Naime, glavni lik filma je Zeynep Altin, sredovječna Njemica rođena u braku Turčina i Hrvatice. Razapeta između netolerantnog oca, emotivno udaljenog supruga i razmažene kćeri tinejdžerice, Zeynep konačno „puca“ tijekom sprovoda svoje majke.

Kako je netom ranije saznala da joj je majka u nasljedstvo ostavila kuću kupljenu pitoresknom dalmatinskom gradiću, odluči ostaviti sve brige i spas naći u kućici na hridi. Daleko od ljudi, a jako blizu onome najljepšem što dalmatinska obala može pružiti – suncu, moru i miru. Jedini je problem što u njezinoj kući i dalje živi Josip, naočiti, ali i neotesani lokalac.

Klasična priča

Dakle, što se same radnje tiče, ne očekujte ništa revolucionarno. Klasična je to priča o strancima koji su pri prvom susretu antagonisti da bi se tijekom vremena zbližili. Zato tijekom gledanja filma nije toliko bitno gdje će sve završiti, već kakvo će to filmsko putovanje biti.

A treba odmah naglasiti da na tom putovanju nije uvijek sve bajno. Sam prikaz Hrvatske identičan je onome iz izloga njemačkih turističkih agencija. Mediteran kakav je nekada bio – idilične kućice na hridi okružene morem, suncem i mirisima Dalmacije. Mala mjesta s kamenim kućama, gdje lokalci ispred svojih kuća nude svježe voće i povrće, a turista nema previše, taman dovoljno da se čovjek ne osjeća osamljeno.

Tako Josip u jednoj sceni govori Zeynep kako je njezina kućica zapravo štala koju je njegova obitelj kupila prije stotinu godina i pretvorila u svoj dom, a on ga je, pritisnut financijskim problemima, bio prisiljen prodati njezinoj majci. Za Jane Ainscough i Alexa Kendalla, scenaristički dvojac filma Daleko, taj je trenutak trebao biti oda tradiciji, ljubavi prema svojem domu. No, teško je ne upitati se koja je jad i bijeda natjerala tu obitelj da se odvoji od ostatka mjesta, preseli na vrh hridi gdje bura udara najjače i živi kozjim životom.

Gnjev na Airbnb

Nisu Ainscough i Kendall u svemu pogriješili. Sama ideja o ne pretjerano bogatoj Njemici koja dolazi u Hrvatsku kako bi nekretninu, kupljenu ili naslijeđenu, počela iznajmljivati i pretvorila u izvor novca za plaćanje troškova života u Njemačkoj, nije mogla biti aktualnija. Baš kao i Josipov gnjev na Airbnb i invaziju turista, što je sve češća pojava u Dalmaciji. Pogotovo kada se u sljedećoj sceni, svjesno ili nesvjesno, pokaže da Josip konobari te od tog turizma i preživljava.

No, egzistencijalna pitanja, disrupcija na tržištu nekretnina te politički odnos bogate i siromašne Europe, nisu u fokusu filma Daleko. Redateljica Vanessa Jopp u prvi je plan istaknula ljubav. Prvo prema samome sebi, a onda i prema ostalima – partnerima, okolišu, životu…

Možda je i zato Daleko tako neujednačen film. Jer kao i prava potraga za ljubavlju ima razne faze. Ponekad je mračan, ponekad pun susramlja, ponekad i nepodnošljivo banalan. Ali ponekad i dražesno romantičan.

Optimistični romantizam

Dražesni trenuci ponajviše proizlaze iz šarma kojim zrače glavni likovi. Tumače ih švicarska glumica Naomi Krauss i hrvatski glumac Goran Bogdan, dovoljno opušteni i svjesni u kakvom djelu igraju da gledateljima dočaraju lakoću ljetnog nedjeljnog poslijepodneva. Redateljska ruka tu im previše ne pomaže, prečesto scene svojom atmosferom i tonom odskaču jedna od druge. Međutim, kada dobiju intrigantne dijaloge, a njih u filmu ima na više mjesta, Naomi i Goran su pravi gušt za gledati.

Mane filma bi se mogle nabrajati dulje vrijeme. No, od samoga početka je jasno da Daleko nije film za Oscara. Tako mu morate i pristupiti. Zahtjeva da na puno stvari zažmirite i jednostavno prihvatite što vam se nudi, a zauzvrat ćete dobiti dozu optimističnog romantizma. Ako na to niste spremni, bolje je da se držite daleko od njega.

O autoru

Josip Jurčić

Pogledaj ostale članke ovog autora