Nećemo se začuditi ako debitantsko ostvarenje Bryana Fullera jednog dana stekne kultni status. Raskošan, maštovit i pomaknut film od prvog kadra otkriva vizualnu fantazmagoriju, a glumački ga nose Sophie Sloan i Mads Mikkelsen. Prava moderna bajka za ‘malo starije’ klince i odrasle, koja se igra granicom stvarnog i zamišljenog i koja će vas istočasno oraspoložiti.
Prije nego što je zakoračio u svijet dugometražnog filma, Bryan Fuller izgradio je bogatu televizijsku karijeru. Njegov opus uključuje rad na projektima koji su spajali fantastiku, humor i tamne motive, što je postalo njegov zaštitni znak. Kao scenarist i producent napisao je više od stotinu epizoda za različite serijale iz franšize Zvjezdane staze (Star Trek), uključujući Deep Space Nine i Voyager, a kasnije je sudjelovao i u kreiranju Star Trek: Discovery.
Dječji strahovi kao temelj
Kao scenarist i showrunner, oblikovao je serije koje su stekle kultni status i snažnu bazu obožavatelja – Tko živ tko mrtav (Dead Like Me, 2003. – 2004.), Wonderfalls (2004.), Dodir života i smrti (Pushing Daisies, 2007. – 2009.), Hannibal (2013. – 2015.) i Američki bogovi (American Gods, 2017. – 2021.). Upravo ta raznolikost televizijskog opusa postala je temelj na kojem je Fuller izgradio svoj prvi dugometražni film Čudovište ispod kreveta (Dust Bunny, 2025.).
U njemu se okrenuo temama koje su duboko ukorijenjene u ljudsko iskustvo. I to posebice prema dječjim strahovi, onim univerzalnim i prepoznatljivim, koji se javljaju u tišini noći. Filmom istražuje granicu između stvarnog i zamišljenog, između djetinjeg doživljaja i odrasle percepcije. Tako ovo njegovo ostvarenje postaje svojevrsna metafora za suočavanje s nevidljivim prijetnjama koje oblikuju naše odrastanje.
Tako radnja filma prati malu Auroru (Sophie Sloan) vjeruje da čudovište živi ispod njezinog kreveta i čeka pokret na podu kako bi ju zgrabilo. I nju i svakoga tko stane na pod. Kada joj roditelji ne povjeruju, Aurora zamoli zvijezdu padalicu da joj pomogne ubiti neman. Jedne noći, dok je bila skrivena pod pokrivačem, čuje kako čudovište proždire njezine roditelje. Svog spasitelja vidi u susjedu, stanaru iz stana preko puta svog 5B (Mads Mikkelsen).
Uvjerena je da ga vidjela kako jedne noći ubija zmaja u Chinatownu, Aurora ga pokušava angažirati da uništi čudovište ispod njezina kreveta nakon što je ono pojelo njezine roditelje. No, i on teško vjeruje u njezinu nevjerojatnu priču. Dolazi do zaključka da njezine roditelje nije progutalo čudovište, već da su ih ubili plaćeni ubojice koji su ih zamijenili za svoju pravu metu: njega.
Raskošno, maštovito i pomaknuto
Nemajući puno izbora, on nevoljko ulazi u roditeljsku ulogu. Preko svog kontakta Laverne (Sigourney Weaver) polako otkriva više stvari o Aurori a priču upotpunjuje i FBI agentica Brenda (Sheila Atim). Najblaže rečeno, oko male Aurore puno je stvari obavijeno velom tajni. Uskoro im na vrata dolazi hrpa plaćenih ubojica, što dodatno komplicira čitavu situaciju pa “susjed spasitelj” mora posegnuti za svojim posebnim vještinama. No, i u takvim okolnostima Aurora ne odustaje od svoje priče o čudovištu ispod kreveta…
Ovaj Fullerov debitantski film svojevrsni je mix poznatih naslova – od Leona profesionalca (Léon, 1994.; engleski naslov: Léon: The Professional) i franšize Johna Wicka, preko Poltergeista (1982.), pa sve do vizualnih fantazija Grad izgubljene djece (The City of Lost Children, 1995.). Upravo ta kombinacija različitih izvora stvara atmosferu koja je istodobno poznata i posve nova.
Fuller je u ovom ostvarenju izmiješao mnoštvo motiva, slika i likova, oblikujući svijet koji se ne može svesti na jedan žanr. Njegova vizualna imaginacija pretvara dječji strah u spektakl, a grotesku u začudnu ljepotu. Možemo reći da je rezultat točno ono što bi se očekivalo od takvog pristupa – obiteljski prihvatljivi horor. I svemu treba dodati – raskošan, maštovit i pomaknut.
Od prvog kadra jasno pokazuje da je zamišljen kao vizualna fantazmagorija. Bogata paleta boja, pažljivo komponirani kadrovi i kombinacija CGI-ja s lutkarstvom stvaraju svijet koji pulsira između bajke i groteske. Produkcijski dizajn pritom ne služi samo kao dekor, već kao aktivni sudionik priče, oblikujući atmosferu u kojoj dječji strahovi dobivaju opipljivu formu. Ritmom koji je istodobno kaotičan i zavodljiv, Fuller spaja stilove i tonove u iskustvo koje se ne može svesti na jedan žanr.
Fantastična debitantica Sophie Sloan
Premisa o djevojčici i čudovištu pod krevetom nosi u sebi uvrnut potencijal za kultni klasik, no u ovom slučaju ipak ostaje nedovoljno iskorištena. Umjesto da se razvije u snažnu horor-fantasy energiju, radnja često ostaje na površini, bez dubljeg emocionalnog zahvata. Redatelj Fuller ponekad se previše oslanja na vizualno, ponavljajući određene segmente (npr. pod koji se miče).
Time se gubi snaga same priče, jer se pažnja usmjerava na ponavljanje slika umjesto na gradnju napetosti. Iako vizualna raskoš ostavlja dojam, ona ne uspijeva prikriti manjak narativne koherentnosti. Rezultat je ostvarenje koje očarava izgledom, ali ne uspijeva u potpunosti opravdati obećanje svoje premise.
Par riječi o glumi mora se započeti s debitanticom Sophie Sloan, koja je fantastična u svom nastupu. Pružila je iznenađuje uvjerljivu i emotivnu interpretaciju djevojčice Aurore, prenoseći njezine strahove i maštovite vizije s velikom dozom iskrenosti. Njezina izvedba unosi svježinu i dirljivost, čineći fantastične elemente filma emocionalno uvjerljivima.
Njezin glumački par Mads Mikkelsen (Indiana Jones i artefakt sudbine/Indiana Jones and the Dial of Destiny, 2023.), kojem je ovo druga suradnja s Fullerom nakon TV serije Hannibal, donosi prepoznatljivu karizmu i hladnu profesionalnost, ali i neočekivane nijanse topline. Na neki način, ovo mu je i najnježnija glumačka izvedba u karijeri. Njegova nemogućnost izgovaranja imena “Aurora” tijekom čitavog filma nije naporno. Dapače, uvijek iznova daje jednu dozu duhovitosti koja upotpunjuje scene. Sloan i on djeluju vrlo simpatično, fino suprotstavljajući dječju nevinu imaginaciju i brutalnu stvarnost odraslog svijeta.
Prava moderna bajka
Film Čudovište ispod kreveta pokazuje da redatelj Bryan Fuller zna kako dječje strahove pretvoriti u vizualnu fantaziju koja ostaje u pamćenju. Dokazao je da može prenijeti svoj televizijski senzibilitet na veliko platno. Iako mu radnja ponekad klizi u ponavljanje, film se pamti po atmosferi i glumačkim izvedbama. I tu ponovno treba pohvaliti Sophie Sloan, koja svojim debitantskim nastupom daje filmu srce koje ga čini emotivno uvjerljivim.
Vizualna raskoš filma podsjeća na bajku koja se odvija na rubu groteske. Premisa o čudovištu pod krevetom ostaje intrigantna, čak i kad nije u potpunosti razrađena. Atmosfera je istodobno kaotična i zavodljiva, što ga čini jedinstvenim iskustvom. Neki veliki uspjeh na kino blagajnama neće ostvariti jer je u američkim kinima igrao kratko i s ograničenim uspjehom, pa povrat ulaganja ondje nije realan. Budžet mu nije javno objavljen ali o viđenom je za pretpostaviti da je bio između 5-40 milijuna dolara.
Ipak, potpuno je opravdano očekivati da će na streaming platformama pronaći svoju pravu publiku, gdje vizualna raskoš i Mikkelsenova karizma mogu privući znatiželjnike. Nećemo se začuditi ako ovaj naslov jednog dana stekne kultni status, jer sve elemente za to i posjeduje. Kraj filma je otvoren, pa možda vidimo i nastavak. No, taj dio ovisi o producentima i njihovoj procjeni financijske isplativosti. Bilo kako bilo, ovo je prava moderna bajka za “malo starije” klince i odrasle koja se igra granicom stvarnog i zamišljenog i koja će vas istočasno oraspoložiti.
O autoru
