Filmovi japanskog redatelja, koji je bio jedno od ključnih imena japanskog novog vala, bit će dostupni zagrebačkoj publici tijekom travnja.
Kino Tuškanac već je odavno izgradilo reputaciju kina koje zagrebačkoj publici donosi zanimljive filmske cikluse, često prikazujući filmove i autore koje publika inače ne bi imala priliku vidjeti na velikom platnu. Upravo nas takvi filmovi očekuju u travnju, kada ćemo u kinu Tuškanac imati priliku vidjeti radove Masahira Shinoda (1931.), japanskog redatelja koji je tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća bio jedan od ključnih autora japanskog novog vala. Njegova filmska karijera trajala je više od četrdeset godina te se okušao u raznim filmskim žanrovima i stilovima. Tijekom svoje dugačke karijere, Shinoda je režirao više od trideset dugometražnih filmova, a kino Tuškanac će tijekom travnja prikazati njegovih osam najboljih i najpopularnijih filmskih ostvarenja, od kojih smo mi izabrali neke od najzanimljivijih.
Bijeli cvijet (1964)
Ciklus će otvoriti film Bijeli cvijet (1964), koji će publici predstaviti priču o povratniku iz zatvora koji je služio dugogodišnju kaznu zbog počinjenog ubojstva. U središtu svega je susret gangstera i mlade ovisnice o kocki, a njihov odnos s vremenom postaje sve (auto)destruktivniji. Shinoda je u ovom filmu spojio žanr kriminalističkog filma s egzistencijalnim pitanjima o ljudskoj sudbini, a glavne uloge tumače Ryō Ikebe i Mariko Kaga, a njihovu kemiju i glumačku izvedbu Shinoda je opisao kao nešto srodno Tristanu i Izoldi. Danas, više od šezdeset godina od premijere filma, Bijeli cvijet smatra se jednim od najznačajnijih primjera japanskog novog vala.
S ljepotom i tugom (1965)
S ljepotom i tugom (1965) filmska je adaptacija romana nobelovca Yasunarija Kawabate Ljubav i tuga, a priča predstavlja sredovječnog Okija i znatno mlađu Oki te njihovu kompleksnu ljubavnu povijest koja se prelijeva i u sadašnjost. Riječ je o psihološkoj drami iznimnih glumačkih izvedbi, od kojih se najviše ističu Kaoru Yachigusa, Mariko Kaga i Sô Yamamura, a film je poseban i po profinjenom vizualnom stilu, gotovo hladnom i sterilnom, kojim redatelj pokušava dodatno osliakti otuđenost likova i njihovih narušenih odnosa.
Dvostruko samoubojstvo kod Amijime (1969)
Povijesna drama Dvostruko samoubojstvo kod Amijime (1969), u kojoj glavne uloge tumače Kichiemon Nakamura i Shima Iwashita, publici donose priču o trgovcu Jihei koji je nesretno oženjen i u višegodišnjoj vezi s kurtizanom Koharom. Iako joj je obećao da će ju otkupiti iz bordela, Jiheiju ponestane novaca, pa ga Kohara očajnički zamoli da ju jednostavno ubije. Jihaei pristaje, ali pod uvjetom da ubije i sebe, stoga se ljubavnici odluče na zajedničko samoubojstvo. Film se temelji na istoimenom lutkarskom komadu Chikamatsua Monzaemona, jednog od najvećih japanskih dramatičara, a film je svojevremeno proglašen filmom godine u Japanu.
Demonsko jezero (1979)
Film Demonsko jezero (1979) odvodi nas u zapačeno planinsko selo u kojem lokalna zajednici živi u strahu od jezera Yashagaike. Prema narodnoj predaji, ako se svakog dana ne oglasi posebno zvono, u jezeru bi se mogle probuditi razne nadnaravne sile te izazvati potpuni kaos i katastrofu u selu. U selo dolazi Gauken i sprijateljuje se s čovjekom koji je već godinama odgovoran za svakodnevnu zvonjavu. Glavne uloge tumače Tamasaburo Bando, Go Kato i Tsutomu Yamazaki, a film je generalno imao odlične kritike, odjeknuvši i na zapadu.
Ciklus će započeti idući tjedan, 2. travnja, a trajat će do 26. travnja. Sve projekcije održat će se u prostoru Kulturno informativnog centra (KIC) u Preradovićevoj ulici 5. Više o programu i rasporedu potražite na stranicama kina.
O autoru
