Autobiografija Charlesa Chaplina, jednog od najvećih filmskih umjetnika u povijesti, nadilazi okvire klasičnih memoara. Ona nije samo fascinantna priča o životu nego i snažan podsjetnik na cijenu slobode mišljenja i umjetničke neovisnosti. Chaplinov stil pisanja, jednostavan i prožet tihom ironijom, daje ovom djelu posebnu toplinu.
Charles Chaplin – ili jednostavno Charlie Chaplin – bio je jedno od najprepoznatljivijih lica svjetske kinematografije, umjetnik koji je iz siromaštva londonskih predgrađa izrastao u globalni simbol filmske umjetnosti. Bio je redatelj, glumac, scenarist, skladatelj i producent – potpuni autor u vremenu kada takva kontrola nad filmom nije bila uobičajena. Njegova sposobnost da u jednoj gesti spoji smijeh i tugu i danas se smatra jednim od najvećih dosega filmske umjetnosti.
Jedna od najvažnijih autobiografija u povijesti filma
Odrastao je u teškim uvjetima, a prve nastupe imao je u glazbenim dvoranama, gdje je naučio kako humor može biti i štit i oružje. Dolaskom u Ameriku početkom 20. stoljeća započinje njegov meteorski uspon: u nijemom filmu stvara lik Skitnice, malog čovjeka s velikim srcem, koji je istodobno komičan i tragičan. Taj lik postaje univerzalni simbol borbe za dostojanstvo, a Chaplin jedan od prvih istinskih svjetskih superzvijezda. Njegovi filmovi, kao što su Mališan (The Kid, 1921.), Potjera za zlatom (The Gold Rush, 1925.), Svjetla velegrada (City Lights, 1931.), Moderna vremena (Modern Times, 1936.) i Veliki diktator (The Great Dictator, 1940.), spajaju slapstick humor s dubokim humanizmom i društvenom kritikom.
Chaplin je do kraja života ostao umjetnik koji je vjerovao u snagu emocije, tišine i jednostavnosti. Njegov utjecaj vidljiv je u svakom razdoblju filma, od nijemih komedija do suvremenih autorskih poetika. Malo je stvaratelja koji su toliko obilježili svoje vrijeme – i još manje onih koji su ga nadživjeli. Bez sumnje, Chaplin je jedan od najvećih autora filmske umjetnosti, možda i njezin najvažniji stvaratelj.
Njegova autobiografija, naslovljena Moja autobiografija (My Autobiography), prvi put je objavljena 1964. godine. Kritika ju je odmah dočekala iznimno pozitivno, ističući njezinu iskrenost, toplinu i iznenađujuću literarnu eleganciju. Ugledni Chicago Tribune nazvao ju je “najboljom autobiografijom koju je ikad napisao neki glumac“.
Publika ju je prigrlila jednako snažno, a njezin ugled s vremenom je samo rastao. Danas se smatra jednom od najvažnijih autobiografija u povijesti filma i nezaobilaznim dokumentom o jednom od najvećih umjetnika 20. stoljeća. Zahvaljujući nakladniku Hena Com ova vrijedna knjiga odnedavno je dostupna i u svom hrvatskom izdanju a za prijevod se pobrinula Mirna Čubranić.
Djetinjstvo koje nosi dickensovsku dimenziju
U svojoj intimnoj autobiografiji Chaplin se vraća djetinjstvu koje nosi gotovo dickensovsku dimenziju: siromaštvo, očev alkoholizam i majčini psihički slomovi oblikovali su ga jednako snažno kao i rana fascinacija pozornicom. Tako piše s dubokom nježnošću o svojoj majci, opisujući je kao talentiranu, ali krhku ženu čije je mentalno zdravlje postupno propadalo. Prisjeća se trenutaka kada je kao dječak gledao njezine nastupe na pozornici i kako je upravo ona u njega usadila osjećaj za ritam, gestu i scensku prisutnost.
Jednako otvoreno opisuje njezine psihičke slomove, boravke u sanatoriju i vlastiti osjećaj bespomoćnosti dok je pokušavao razumjeti što se s njom događa. Piše i o bolnom trenutku kada ju je morao smjestiti u ustanovu, naglašavajući da ga je ta odluka pratila cijeli život kao rana koja nikada nije potpuno zacijelila. U više navrata ističe da je majčina osjetljivost, njezina borba i njezina ranjivost oblikovala njegov humor, njegovu empatiju i njegovu sposobnost da u jednoj gesti spoji smijeh i tugu.
Jednako tako ističe da mu je stariji brat Sydney bio prvi oslonac u životu, osoba koja ga je vodila kroz djetinjstvo obilježeno siromaštvom i nestabilnošću. Piše kako je upravo Sydney prvi krenuo u glumački svijet, otvorio mu vrata u trupu Freda Karna i kasnije postao njegov menadžer, štiteći ga u trenucima kada je tek učio snalaziti se u filmskoj industriji. Chaplin naglašava da bez Sydneyjeve upornosti, snalažljivosti i bratske odanosti njegov put prema Americi i početak filmske karijere ne bi bili mogući.
Piše o godinama lutanja, o nastupima u glazbenim dvoranama i o tome kako je humor postao njegov način preživljavanja. S iznenađujućom iskrenošću opisuje prve korake u Americi, gdje je iz slapstick-komedije postupno razvio jedinstvenu filmsku poetiku u kojoj se tragedija i komedija nerazdvojno isprepleću. Chaplin nas vodi iza kulisa vlastitoga stvaralačkog procesa, otkrivajući kako su nastajali njegovi najpoznatiji filmovi i kako je gradio lik Skitnice, simbol malog čovjeka koji se ne predaje.
Mnogo više od priče o slavnom komičaru
Istodobno se pred čitateljem otvara portret umjetnika koji je put od londonskog dječaka do svjetske ikone pretvorio u jednu od najneobičnijih životnih priča dvadesetog stoljeća. Posebna vrijednost ove Chaplinove autobiografije je to što opisuje susrete s velikanima svoga doba – Albertom Einsteinom, Mahatmom Gandhijem, Winstonom Churchillom, H. G. Wellsom, Georgeom Bernardom Shawom, Pablom Picassom, Franklinom Delanom Rooseveltom, Sergejem Eisensteinom te bliskim prijateljima Mary Pickford i Douglasom Fairbanksom – niz koji otkriva koliko je duboko bio uronjen u intelektualni i umjetnički vrh 20. stoljeća.
Također, autobiografija donosi i njegov pogled na političke pritiske, optužbe i ideološke podjele koje su ga na kraju otjerale iz zemlje koja ga je proslavila. U tim poglavljima Chaplin piše s mješavinom gorčine i dostojanstva, svjestan cijene koju je platio za svoju umjetničku neovisnost. Knjiga tako postaje mnogo više od priče o slavnom komičaru: ona je i kronika nastanka moderne kinematografije. Istodobno je i svjedočanstvo o čovjeku koji je vjerovao da umjetnost mora ostati slobodna, čak i kada to znači osobni gubitak. U njezinim najboljim trenucima osjeća se glas umjetnika koji je znao da se iza svakog smijeha skriva trag istine.
Što se stvaranja filmova tiče, iskreno je priznao da nije bio toliko samouvjeren koliko je mislio da će biti i da je imao lagani napad panike kada je počeo režirati svoj prvi film. No jasno ističe kako je stvaranje filmova bilo uzbudljivo. Kako sam navodi u kazalištu je bio ograničen krutom, strogom rutinom ponavljanja istog iz večeri u večer. Za razliku od toga filmovi su mu davali više slobode i osjećaj pustolovine – nije bilo pisaca, imali su samo ideju na kojoj su gradili gegove a priča je nastajala u hodu.
Chaplin u autobiografiji opisuje kako ga je golema slava, umjesto da ga ispuni, zapravo sve više izolirala, stvarajući jaz između njega i svijeta koji ga je obožavao. Piše kako je, dok su tisuće ljudi mahale njegovu vlaku i skandirale njegovo ime, u sebi osjećao duboku usamljenost i tihu melankoliju koju nije mogao podijeliti ni s kim. Ističe da je lik Skitnice postao javno dobro, figura koju su milijuni ljudi prisvajali, zbog čega je imao osjećaj da više ne pripada samome sebi. U trenucima samoće, dok je hodao ulicama i promatrao izloge, Chaplin se pitao što slava zapravo znači i je li cijena koju plaća prevelika. Otvoreno priznaje da je uspjeh često djelovao poput privida: blještav, bučan i sveprisutan, ali lišen stvarne ljudske bliskosti koju je najviše priželjkivao.
Kombinacija iskrenosti, humora i melankolije
Moja autobiografija ostavlja dojam knjige koja ne samo da pripovijeda život, nego i razotkriva proces nastajanja jednog umjetničkog pogleda na svijet. Chaplin u njoj ne gradi mit o sebi, nego pažljivo slaže fragmente iskustava koja su oblikovala njegovu osjetljivost i njegovu poetiku. Knjiga otkriva kako je iz osobnih rana i ranih borbi izrastao osjećaj za humor koji nikada nije bio bijeg, nego način razumijevanja stvarnosti. U njezinim stranicama vidi se kako je svaki korak njegova puta bio povezan s dubokim promišljanjem o ljudskoj prirodi i društvu.
Chaplinov stil pisanja iznenađuje svojom jednostavnošću: rečenice su mu jasne, izravne i lišene svake retoričke pompe. U tekstu se osjeća toplina pripovjedača koji ne želi impresionirati, nego razumjeti i biti shvaćen. Često se služi blagom ironijom i samoironijom, čime ublažava težinu vlastitih iskustava i daje im ljudsku mjeru. Ta kombinacija iskrenosti, humora i melankolije čini knjigu neobično bliskom.
Zbog svega toga, Moja autobiografija nadilazi okvire klasičnih memoara: ona je svjedočanstvo o umjetniku koji je znao da se istina često skriva u tišini, u gesti i u jednostavnoj priči. U njezinim najboljim trenucima osjeća se glas čovjeka koji je cijeli život tragao za smislom smijeha i za dostojanstvom “malog čovjeka”. Također, knjiga nije samo fascinantna priča o životu nego i snažan podsjetnik na cijenu slobode mišljenja i umjetničke neovisnosti.
O autoru Charlesu Chaplinu
Sir Charles Spencer Chaplin Jr. (1889. – 1977.) bio je britanski glumac, redatelj, scenarist i skladatelj te ključna figura svjetske kinematografije. Svjetsku slavu stekao je kao tvorac legendarnog lika Skitnice, jednog od najprepoznatljivijih likova u povijesti filma. Nakon siromašnog djetinjstva u londonskim četvrtima Lambeth i Walworth karijeru je započeo na vodviljskim pozornicama, a 1913. odlazi u Sjedinjene Američke Države gdje počinje snimati filmove i ubrzo postaje međunarodna zvijezda.
Zbog političkih kontroverzi tijekom makartizma 1952. napušta SAD i ostatak života provodi u Švicarskoj. Godine 1972. primio je počasnog Oscara za izniman doprinos filmskoj umjetnosti, a 1975. mu je britanska kraljica dodijelila titulu viteza. Preminuo je na Božić 1977. u Veveyu, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u svjetskoj umjetnosti.
U njegova najpoznatija filmska ostvarenja ubrajaju se Mališan (The Kid, 1921.), Potjera za zlatom (The Gold Rush, 1925.), Svjetla velegrada (City Lights, 1931.), Moderna vremena (Modern Times, 1936.) i Veliki diktator (The Great Dictator, 1940.).
O autoru
