Norveški film Broj 24 biografski je film o Gunnaru Sønstebyju, najistaknutijem članu norveškog pokreta otpora za vrijeme Drugog svjetskog rata. Redatelj filma John Andreas Andersen donosi upečatljivu priču o običnom čovjeku koji se upustio u borbu protiv nacističkog zla. Također, snažno se pozabavio i time “što znači biti heroj” te dao duboki uvid u moralna pitanja koje rat povlači za sobom.
Na streaming platformi Netflix osvanuo je film Broj 24 (Nr. 24, 2024.). Riječ je o norveškom filmu koji nas vraća na tematiku Drugog svjetskog rata. Film potpisuje redatelj John Andreas Andersen,u čijoj se filmografiji izdvajaju dva solidna i hvaljena filma katastrofe Potres (Skjelvet/engleski naslov: The Quake, 2018.) i Sjeverno more (Nordsjøen/engleski naslov: The Burning Sea, 2021.).
Studija transformacije
Ovaj njegov film temelji se na istinitoj priči o Gunnaru Sønstebyju, čovjeku koji je riskirao svoj život da bi služio norveškom pokretu otpora tijekom Drugog svjetskog rata protiv nacističkog ugnjetavanja. Kasnije u životu postao je ključni svjedok i predavao je studentima u mnogim ustanovama o stvarnoj težini borbe protiv nacista. Bio je i najodlikovaniji norveški borac iz redova pokreta otpora.
Film prikazuj kako je Sønsteby od nepoznatog računovođe postao najistaknutija osoba u u norveškoj borbe za slobodu. I to kroz priču koja spaja Gunnara u starijoj dobi (Erik Hivju) i mlađeg Gunnara (Sjur Vatne Brean). Radnjom je film smješten u današnje vrijeme, ostarjeli Gunnar studentima drži predavanje o borbi se za slobodu u Drugom svjetskom ratu. Putem flashbackova pratimo njegov put prema i u pokretu otpora, kako je njime upravljao i i provodio diverzantske akcije u Norveškoj.
Ovaj film redatelja Andersena temelji se na knjizi Nr. 24: Gunnar «Kjakan» Sønsteby : krigen – freden – arven (u prijevodu: Broj 24: Gunnar “Kjakan” Sønsteby: rat – mir – nasljeđe) autorskog dvojca Pettera Ringena Johannessena i Arnfinna Molanda, koja je objavljena 2024. godine. Vrijednost ovog njegovog filma je da je svog glavnog protagonista prikazao kao “normalnu” osobu sa svim svojim manama te osobu koju promijenio rat i njegova surovost.
Broj 24 je iznimno zanimljiv jer daje pogled na transformaciju Gunnara. Kao mladić skuplja snagu i ulazi u pokret otpora (tada totalno neorganiziran a njegovi članovi neiskusni u segmentu borbe), ima određene ideale (što je sloboda i sloboda govora) te jako izraženu odlučnost da se jednostavno mora suprotstaviti nacistima. Glumac Sjur Vatne Brean (TV serija Rådebank, 2020-2021) odlično ga portretira, postupno ga mijenjajući u osobu koja je odlučna i spremna boriti za slobodu. Kroz njega je redatelj Andersen dobio i dodatni naglasak na razdoblje kojim se bavi i (zloćudnim) društvenim promjenama koje su nezaustavljivo stizale u tadašnju Europu.
Što znači biti heroj
Nasuprot njemu je “stariji Gunnar” u izvedbi Erika Hivja (TV serija Heksejakt/engleski naslov: Witch Hunt, 2020.), kod kojeg u prvi plan izlazi iskustvo prekaljenog borca ali i velika težina tuge. Kroz razgovor sa studentima, koji slušaju njegovo predavanje, njegovo mladenački heroizam počinje se topiti jer u prvi plan izlaze mnoga moralna pitanja (npr. na pitanje o nenasilju i Gandhiju – studentu odgovara da se Gandhi nije borio protiv nacista) ali i posljedice (teških) odluka koja je morao u ratnim vremenima donijeti (i izvršiti).
Ta dva prikaza Sønstebyja redatelj Andersen na odličan način iskoristio je i za postavljanje pitanja “što znači biti heroj”. To pitanje spontano će se pojaviti i kod svakog gledatelja. Mladi Sønsteby pridružio se pokretu otpora jer je to osjećao kao dužnosti koju mora izvršiti. Mnoge odluke i akcije koje je obavljao nose sa sobom i pitanje “kolateralne štete”. Kao starac to je za njega jedan neugodan i težak podsjetnik da rat u svojoj srži nije nikada “crno-bijeli”, da uvijek vuče mnoge nevine žrtve i teške odluke (najupečatljivija odluka likvidacije njegovog nekadašnjeg prijatelja Erlika Solheima, kojoj je dano dosta vremena pred samu završnicu filma).
Pet ladica u glavi
Redateljski je film solidno odrađen a priča se prati kroz uobičajeno kombiniranje “sadašnjost – prošlost”. Ne nedostaje napetih scena a tu svakako moramo izdvojiti scenu ubojstva Karl Marthinsen, pod čijim zapovijedništvom je bio zloglasni STAPO, koja je vrhunski odrađena. Filmu ima jednu malu negativnost koja se i odražava na cjelokupni film. Naime, u pojedinim njegovim dijelovima ritam je podosta neujednačen zbog pomalo nespretnog “spajanju” nekih scena (npr. saboterska akcija, koja u sebi sadrži prilično adrenalina, spaja se s govorom “starog” Gunnara o tome što su novine pisale o toj akciji i time se naglo u potpunosti umrtvljuje napetost koja je prethodna scena u sebi nosila). Taj dio trebao je biti puno bolje dorađen.
Film Broj 24 vuče snažnu tematsku paralelu s filmom Bonhoeffer: Pastor. Špijun. Ubojica.(Bonhoeffer: Pastor. Spy. Assassin., 2024.) o moralu u ratu i borbi protiv nacističkog zla Drugog svjetskog rata te odlukama pojedinaca da se upuste u borbu protiv istog. U svakom slučaju, s obzirom na to da je njegov glavni protagonist preživio taj rat, dobili smo jedan dublji uvid koji sa sobom nosi hrpu moralnih pitanja s kojima se on borio. To je sadržano u citatu Gunnara Sønstebyja na samom početku filma: “U glavi imam pet ladica. Tri gornje ladice otvaram stalno, četvrtu otvaram rjeđe, petu ladicu zatvorio sam 8. svibnja 1945.. I više je nisam otvorio.“
Ovaj film redatelj Johna Andreasa Andersena za svaku je preporuku. Tematika Drugog svjetskog rata uvijek je primamljiva a ovdje je njezin prikaz na najvišem nivou. Dodatni mamac za filmofile svakako je činjenica da je ovo norveški film, koje nemamo baš često prilike vidjeti (a i nema previše filmova o norveškom pokretu otpora).
O autoru
