Scenarist i redatelj Todd Komarnicki snimio je biografski film Dietrichu Bonhoefferu, luteranskom svećeniku koji se suprotstavio Hitleru te čak i sudjelovao u (neuspješnom) atentatu na njega. Priča o njegovom životu ispričana je nelinearno, kroz flashbackove. Jonas Dassler igra glavnu ulogu u ovom produkcijski i redateljski kvalitetnom filmu.
Dietrich Bonhoeffer bio je jedan od najutjecajnijih teologa 20. stoljeća. Ono što je još važnije je to da je bio jedan od najvažnijih vođa njemačkog otpora Hitleru i njegovoj nacističkoj vladavini. Njegovim životom bavi se film Bonhoeffer: Pastor. Špijun. Ubojica. (Bonhoeffer: Pastor. Spy. Assassin., 2024.) . Film o ovom luteranskom svećenik scenaristički i redateljski potpisuje Todd Komarnicki.
Nelinearna priča
On nam je svima poznat kao autor scenarija za film Čudo s Hustona (Sully, 2006.) redatelja Clinta Eastwooda u kojem je glavnu ulogu tumačio Tom Hanks. Osim tog filma scenarist je i hvaljenog filma Profesor i luđak (The Professor and the Madman, 2019.) redatelja Ferhada Safinia s Mel Gibsonom i Sean Penom u glavnim ulogama. Film Bonhoeffer: Pastor. Špijun. Ubojica.je drugi redateljski rad Komarnickia a zanimljivo je da se i svojim prvim filmom Pokret otpora (Resistance, 2003.) također bavio tematikom Drugog svjetskog rata.
Dietrich Bonhoeffer rođen je 4. veljače 1906. u Breslauu u Njemačkoj (danas Poljska) i odrastao je u velikoj obitelji punoj ljubavi. To je naglašeno već samim početkom filma koji se odvija na imanju Bonhoeffer. Mladi Dietrich (Phileas Heyblom) igra dugu igru lovljenja i skrivača sa svojim starijim bratom Walterom (Patrick Moelleken). Njihovi roditelji te braća i sestre time se dobro zabavljaju.
Redatelj Komarnicki svoju priču nakon toga priča nelinearno putem flashbackova. Odrasli Dietrich (Jonas Dassler) nalazi se u autobusu kao zatvorenik kojeg prevoze u nacistički zatvor. Čitajući i zapisujući sjećanja u malu bilježnicu/Bibliju pratimo daljnja zbivanja. Obiteljska sreća ne traje dugo jer Walter pogiba kao vojnik u Prvom svjetskom ratu. Zatim pratimo njegov boravak i školovanje u Americi. Tamo se sprijateljio s Afroamerikancem Frankom Fisherom (David Jonsson), koji ga upoznaje s jazz glazbom ali i sa strahotama rasizma.
Suočavanje s rasizmom u Americi uvelike je utjecalo na Dietrichovo protivljenje nacističkom progonu židova. Po dolasku u Ameriku bio je mladić koji nije ni znao da rasizam postoji, bio je bez ikakvih predrasuda po tom pitanju. Bio je time i zatečen jer je kao bijelac bio s ljubavlju i objeručke primljen od Frankove obitelji i zajednice u srcu Harlema. U tom dijelu filma Komarnicki bitni su i njegovi razgovori s velečasnim Powellom starijim (Clarke Peters).
Borba protiv nacizma
Kada se vratio u Njemačku Hitler i njegovi nacisti su uvelike počeli pokazivati svoju moć i dobivati na popularnosti. Dietrich se riječima i djelima okreće protiv tog neljudskog režima. Film daje odličan prikaz kako je nacistička vlast preuzela kontrolu i nad Crkvom, stavljajući lik Hitlera iznad Boga (s čime se istočasno Bonhoeffer nije mogao složiti).
Naglasak i poruka koju scenarist i redatelj Komarnicki odašilje je ona o važnosti suprotstavljanju nacizmu/fašizmu te sličnim sustavima koji guše ljudske slobode. Kod Bonhoefferove priče ona dobiva i novu dimenziju jer je kao kršćanski svećenik bio sudionik atentata na Hitlera. Može se postaviti filozofsko pitanje što ga je nagnalo da prekrši biblijsku zapovijed “Ne ubij”, odnosno, da li se ta zapovijed mogla/morala zaobići kada je riječ o Hitleru.
Na to pitanje Komarnicki ne daje konkretan odgovor i on je prepušten gledateljima. No, odgovor se nameće sam po sebi u činjenici da je bio čovjek koji se odlučio suprotstaviti jednom zlu na sve moguće načine (klasična borba dobra i zla). U tom pogledu treba skrenuti pažnju i da je naslov filma malo pregrub. Naime, atentat na Hitlera u koji je Bonhoeffer bio upleten nikada nije izvršen (pokušaj nije uspio).
Više od biografskog filma
Ovaj biografski film korektno je redateljski odrađen a produkcijski je odrađen na visokom nivou. Film se lako prati usprkos svom malo poduljem trajanju (oko 130 minuta) jer je ujednačenog ritma. Napetosti u filmu ne nedostaje (iako se ne radi o akcijskim scenama kojih ovdje u tom smislu i nema) i riječ je o kvalitetno napisanom scenariju.
Važno je istaći da postoje dijelovi filma koji su emotivno vrlo snažni (npr. Bonhoefferov govor u baptističkoj crkvi) i koji će doprijeti do svakog gledatelja pa makar i pukom porukom (ako ne i emocijom). Mali prigovor se može uputiti na neke pomalo banalne i predvidljive dijaloge. No, oni ne remete cjelokupni vrlo pozitivan dojam koji film ostavlja.
Što se tiče glumačke ekipe, Jonas Dassler (Zlatna rukavica/ Der goldene Handschuh; engleski naslov: The Golden Glove, 2019.) pružio je glumački uvjerljiv prikaz Bonhoeffera, koji je sve samo ne jednodimenzionalan. Posebno treba istači izvanredan i upečatljiv nastup Clarka Petersa, koji doista oduševljava svojim autoritativnim i filozofskim promišljanjima o vjeri.
Film Bonhoeffer: Pastor. Špijun. Ubojica. je više od uobičajenog biografskog filma. U sebi ima snažnu poruku koja je univerzalna i nikada se ne gasi (i ne bi trebala). Slično kao i kod filma Jedan život (One Life, 2023.) u svojoj samoj srži, on daje pogled (i na neki način istražuje) kako obični ljudi, svaki na svoj način, postaju predvodnici borbe protiv zla koje ih okružuje
O autoru
