U svom najnovijem filmu slavni korejski redatelj Park Chan-wook pokazuje da zna spojiti humor, brutalnost i društveni komentar u jedinstvenu cjelinu. Iako ovo možda i nije među njegovim najboljim ostvarenjima, dovoljno je duhovito, provokativno i stilski dotjerano da ga se itekako isplati pogledati. Njegova velika vrijednost je Lee Byung-hun koji je briljantan u glavnoj ulozi.
Park Chan-wook, uz Bonga Joon Hoa svakako je jedno od najpoznatijih, najvažnijih i najvećih imena azijske kinematografije 21. stoljeća. Samo na festivalu u Cannesu, Chan-wook je trostruki laureat – 2004. godine za fascinantan film Oldboy osvojio nagradu Grand Prix, 2009. dobio posebnu nagradu žirija za jednako dobar triler Žeđ (Bakjwi; engleski naslov: Thirst) a 2022. pokupio nagradu za najbolju režiju za romantični triler Dvostruka prijevara (Heojil kyolshim; engleski naslov: Decision to Leave).
Životni projekt
Tome treba pridodati i 2016. godinu kad je također u Cannesu ušao u službenu konkurenciju s još jednim svojim sjajnim ostvarenjem Sluškinja (Ah-ga-ssi; engleski naslov: The Handmaiden). Sve to dovoljan je dokaz da je Park Chan-wook vrhunski je redatelj koji je svojim djelima koja ruše tabue očarao gledatelje diljem svijeta.
U naša kina stigao je njegov najnoviji film Bez izbora (Eojjeolsuga eobsda, 2025.; engleski naslov: No Other Choice). Svoju svjetsku premijeru imao je na prošlogodišnjem festivalu u Veneciji a do danas je osvojio na desetke nagrada i priznanja raznih filmskih i kritičarskih udruženja diljem svijeta. Također, imao je i tri nominacije za nagradu Zlatni globus i to u kategorijama najboljeg stranog filma, najboljeg glumca u komediji te najboljeg filma (mjuzikl i/ili komedija). Svemu treba dodati da ga je Južnokorejski filmski institut izabrao ga je kao predstavnika svoje zemlje za ovogodišnju nagradu Oscar ali nije ušao u uži izbor.
Ovaj njegov crnohumorni triler snimljen je prema romanu The Ax autora Donalda E. Westlakea, koji je originalno objavljenom 1997. godine. Taj roman već je jednom ekrniziran a za to se, 2005. godine, pobrinuo slavni francuski redatelj grčkog podrijetla Costa-Gavras. Glasine o da Chan-wook radi na novoj adaptaciji pojavile su se još 2009. godine ali je južnokorejski redatelj kasnije to demantirao.
Deset godina kasnije na festivalu u Busanu, potvrdio je da radi na razvoju scenarija za film te ga prozvao svojim “životnim projektom”. U to vrijeme Costa-Gavras je još uvijek imao prava na adaptaciju romana te je azijskom redatelju uvelike pomagao oko razvoja samog filma. Film je u početku bio zamišljen kao djelo koje će biti na engleskom jeziku, no Chan-wook je ipak odlučio kompletnu radnju premjestiti u Koreju te u konačnici snimiti satiru.
Vizualna elegancija
Glavni protagonist filma je Man-su (Lee Byung-hun), specijalist za proizvodnju papira s 25 godina radnog iskustva. On ima sve što običan čovjek može poželjeti od života. Dok mu dani prolaze u sretnom zadovoljstvu sa suprugom Miri, njihovo dvoje djece i dva psa, iznenada dobiva otkaz. Šokiran razvojem događaja, obeća obitelji da će u roku od tri mjeseca pronaći novi posao.
No ubrzo prolazi godina dana, a sve što je uspio napraviti jest šetati od jednog intervjua do drugog i dobivati odbijenice. Man-su se uskoro nađe u opasnosti da izgubi kuću za koju se toliko trudio, pa u očajničkom pokušaju lova na posao skuje jedinstveni plan osiguravanja novog radnog mjesta: eliminirati konkurenciju — ako treba i silom.
Chan‑wook ovu priču koristi kao polazište za film koji kombinira društvenu kritiku, humor i stiliziranu brutalnost na način prepoznatljiv samo njemu. Satira kapitalizma i tržišta rada u filmu je izuzetno jasna i oštra, gotovo bolno precizna u prikazu čovjeka kojeg sustav melje bez imalo milosti. Chan‑wook ponovno demonstrira svoju vizualnu eleganciju, gradeći kadrove s takvom preciznošću da i najobičnije situacije izgledaju kao pažljivo komponirane slike.
Crna komedija dominira tonom filma, stvarajući stalnu napetost između brutalnosti situacija i njihove inherentne apsurdnosti. Humor je često gorak, ali upravo zato djeluje a apsurdni elementi služe kao pojačivači društvene kritike, pretvarajući svakodnevne probleme u groteskne, gotovo nadrealne epizode. Likovi su namjerno stilizirani do granice karikature, čime film naglašava koliko je stvarnost ponekad jednako pretjerana kao i fikcija. Ritam je lagan, ali siguran, dopuštajući da se humor i tjeskoba polako talože dok priča klizi prema sve mračnijim zaključcima.
Briljantni Lee Byung-hun
Ipak, film nije bez svojih slabijih strana. Najprimjetniji problem je povremena neujednačenost tona: Chan‑wook se često prebacuje između satire, crne komedije i trilera, ponekad toliko naglo da pojedine scene djeluju kao da pripadaju različitim filmovima. Apsurdni humor, iako vrlo učinkovit, povremeno zna odvući fokus s emocionalne jezgre priče.
Neki likovi ostaju tek skice ili namjerne karikature, što je dio redateljeve poetike, ali može ostaviti dojam površnosti. U drugoj polovici film se ponegdje previše oslanja na ponavljanje istog obrasca, zbog čega ritam lagano popušta. Završnica je snažna, ali možda ne toliko oštra ili provokativna koliko bi se očekivalo od redatelja Park Chan‑wooka
Velika vrijednost ovog filma je Lee Byung-hun, široj publici vjerojatno najpoznatiji kao zvijezda televizijske serije Igra lignje (Ojing-eo geim, 2021. – 2025.; engleski naslov: Squid Game) u glavnoj ulozi. On donosi iznimno uvjerljiv portret čovjeka koji se preko noći nađe izbačen iz vlastite životne rutine. Umjesto površne komike ili pretjerane dramatizacije, gradi lik kroz sitne geste, nesigurne poglede i tihu tjeskobu koja se polako uvlači pod kožu. Njegova interpretacija balansira između ranjivosti i potisnutog bijesa, stvarajući lik koji je istovremeno tragičan i neugodno prepoznatljiv.
U Chan‑wookovoj režiji Lee dobiva prostor da pokaže puni raspon emocija, od očaja do hladne odlučnosti. Posebno dojmljivo prikazuje unutarnju borbu čovjeka koji se pokušava održati na površini dok mu se svijet oko njega urušava. Njegov Man-su često pleše po rubu karikature, a povremeno i svjesno zakorači preko te linije, što se savršeno uklapa u Chan‑wookov satirični pristup i dodatno naglašava apsurdnost situacija u kojima se lik nalazi. Rezultat je briljantna izvedba koja nosi film i daje mu emocionalnu težinu bez koje bi satira bila znatno plića.
Iznad tipičnih trilera
Unatoč tim svojim manama, Bez izbora je izrazito zabavno ostvarenje koje se gleda s lakoćom. Slavni korejski redatelj i ovdje pokazuje da zna spojiti humor, brutalnost i društveni komentar u jedinstvenu cjelinu. Čak i kada tonalno posrne, film nikada ne gubi energiju ni autorski pečat. Njegova satira možda nije uvijek jednako oštra, ali je dovoljno jasna da ostavi trag. Apsurdni humor i stilizirana brutalnost daju mu posebnu dinamiku koja ga izdvaja od tipičnih trilera.
Bez obzira na povremene neravnoteže, priča ostaje privlačna i lako uvlači gledatelja u svoj svijet. Spomenute mane ne umanjuju cjelokupni dojam – više su znak da ambiciozno žonglira s mnogo elemenata, pa ne uspijeva svaki put zadržati savršenu ravnotežu. No upravo ta ambicioznost daje mu šarm i prepoznatljivost. Bez izbora je djelo koje možda nije među Chan‑wookovim najboljima, ali je dovoljno duhovito, provokativno i stilski dotjerano da ga se itekako isplati pogledati.
O autoru
