Najnovija verzija Anakonde ne uklapa se u jasne kategorije nastavka ili remakea, već funkcionira kao svojevrsni meta‑reboot. Ideja je svakako interesantna, ali je prilično zapela u svojoj realizaciji. U većem dijelu nedostaje mu prava zabava, a umjesto svježine nudi predvidljive situacije. U glavnim ulogama su Jack Black i Paul Rudd, a njihove izvedbe su istodobno najveća snaga ali i slabost filma.
U našim kinima zaigrao je film Anakonda (Anaconda, 2025.), naslov koji se oslanja na prepoznatljivo ime iz 1997., kada je redatelj Luis Llosa neočekivano pokrenuo jednu od najdugovječnijih creature‑feature franšiza. Taj je film, unatoč mlakim kritikama, postao veliki hit na blagajnama, zaradivši više od 136 milijuna dolara diljem svijeta na budžet od 45 milijuna.
Ni nastavak, ni remake
Većina glavne postave – Jennifer Lopez, Ice Cube, Eric Stoltz, Jonathan Hyde i Owen Wilson – tada je bila u usponu ili već prepoznatljiva u mainstreamu, dok je Voight u projekt ušao kao iskusni veteran s dugom karijerom iza sebe. Taj njegov komercijalni uspjeh potaknuo je stvaranje čitave franšize – uslijedila su tri nastavka različitih produkcijskih razina, od kino‑izdanja do direktno‑na‑video formata, što je serijal postupno pretvorilo u tipičnu B‑horor liniju.
Tijekom godina Anakonda je razvila i crossover granu, najpoznatiju kroz Jezero straha vs. anakonda (Lake Placid vs. Anaconda, 2015.) gdje su se spojile dvije dugovječne monster‑franšize. Time je serijal dodatno učvrstio svoj status u području žanrovskog pulp‑filma, više kao pop‑kulturni fenomen nego kao kritički cijenjena ostavština. Možemo slobodno reći da je franšiza živjela na spoju nostalgije, žanrovske tradicije i televizijske B‑produkcije.
Najnovija verzija Anakonde ne uklapa se u jasne kategorije nastavka ili remakea. Redatelj je Tom Gormican, koji je ujedno i koscenarist s Kevinom Ettenom, s kojim je već surađivao na nekoliko projekata a među njima je svakako najpoznatiji film Nepodnošljiva težina golemog talenta (The Unbearable Weight of Massive Talent, 2022.). Njihova Anakonda funkcionira kao svojevrsni meta‑reboot, jer se likovi unutar priče odlučuju snimiti novi Anakonda film.
Tako pratimo Douga (Jack Black), čije su filmske ambicije završile na režiranju snimki svadbi i koji često nudi prilično bizarne ideje svojim klijentima. Na njegovu rođendansku zabavu stiže i dugogodišnji prijatelj Griff (Paul Rudd), koji se također nosi s neuspjehom kao glumac u Los Angelesu. Tu su još i Claire (Thandiwe Newton) i Kenny (Steve Zahn) te svi zajedno gledaju film koji su snimili kao klinci.
Nakon toga im Griff objavljuje da posjeduj prava na film Anakonda, svoj te im predlaže da ga snime. Doug nakon premišljanja pristaje te svi odlaze u Amazonu kako bi započeli snimanje. Tamo ih čeka krotitelj zmija Carlosa (Selton Mello), sa svojom anakondom. Igrom slučaja, prijevoz brodom vodi Ana (Daniela Melchior), koja bježi jer ju progone i prate (ali još ne znamo iz kojih razloga).
Akcijska komedija bez zuba
Nevolje brzo počinju, Carlosova zmija nesretnim slučajem biva ubijena. Zbog toga ekipa kreće u potragu za novom zmijom. No, ubrzo postaju meta velike i anakonde na tom području. Dok pokušavaju sačuvati svoje živote ali i nastaviti snimati film, na vidjelo izlazi i istina o priči da Griff ima prava na snimanje filma. No, to im predstavlja najmanji problem jer gladna anakonda ne odustaje od njih.

Ova Anakonda redatelja Toma Gormicana zamišljen je kao komedija, ali većinu vremena djeluje isforsirano. Previše se oslanja na klišeje, pa umjesto svježine nudi predvidljive situacije. U većem dijelu nedostaje mu prava zabava, ona energija koja bi publiku držala angažiranom. Zbog toga će gledateljima koji traže više od lagane razonode film će na trenutke biti i naporan.
To je šteta jer sama ideja ima potencijal za duhovit i originalan meta pristup. Taj potencijal, međutim, nije ni približno iskorišten. Dojam je kao da je scenarij pisan usput, bez dovoljno pažnje i razrade. Rezultat je naslov koji ostaje na razini prosječne B‑komedije, bez snage da se izdigne iznad vlastite formule. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je riječ o “akcijskoj komediji bez zuba”, malo smijeha nimalo straha.
Film ipak ima nekoliko kvaliteta koje ga čine gledljivim. Kod starijih gledatelja budi nostalgiju na vrijeme kada je originalna Anakonda harala kinima i bila pravi hit. Amazon je prikazan gotovo kao kazališna pozornica, s naglaskom na kaotičnu i komičnu stranu snimanja, što unosi energiju u pojedine prizore. Ta vizualna dinamika i samosvjesni pristup daju filmu barem privremeni šarm. Iako rezultat nije u potpunosti zadovoljavajući, u tim trenucima jasno se vidi potencijal koji je mogao i trebao biti bolje iskorišten.
Gluma kao dvosjekli mač
Što se tiče glume, ona se pokazuje se kao dvosjekli mač – istodobno je najveća snaga i najveća slabost filma. Jack Black (Minecraft: Film/A Minecraft Movie, 2025) i Paul Rudd (Istjerivači duhova: Ledena prijetnja/Ghostbusters: Frozen Empire, 2024.) unose energiju i međusobnu kemiju koja u pojedinim trenucima daje solidnu dozu topline i humora, pa film zna izgledati živ i zabavan.
Njihova dječačka zaigranost može podići atmosferu i stvoriti osjećaj da se ekipa doista zabavlja na setu. No, ta ista energija često sklizne u prenaglašeno glumatanje, gdje se sve pretvara u skeč i kreveljenje. Umjesto da likovi nose priču, ponekad izgleda kao da se natječu tko će biti glasniji i komičniji. Publika koja traži laganu komediju može u tome pronaći šarm, ali oni koji očekuju više lako će se umoriti.

Dojam je da se gluma (možda i previše) oslanja na improvizaciju, što filmu daje spontanost, ali i kaotičnost. U nekim trenucima to funkcionira, u drugima pak razbija ritam i odvlači pažnju od radnje. Tako nastaje paradoks: glumci su razlog zašto film ima trenutke zabave, ali i razlog zašto se doima iscrpljujuće. Ovisno o perspektivi, njihova izvedba može biti ili najveći adut ili najveći problem cijelog projekta.
Posebno treba napomenuti da se u samoj završnici filma pojavljuju Ice Cube i Jennifer Lopez. To je, dakako, marketinški i emotivni element filma a njihove uloge nisu presudne za samu radnju. Njihovi cameo nastupi tu služe kao izravna poveznica s originalnom Anakondom iz 1997. godine. Publika koja je tada gledala film doživljava njihovo pojavljivanje kao mali dar i nostalgični podsjetnik na njega.
Prosječna žanrovska zabava
Sasvim je jasno da ova Anakonda pokušava oživjeti franšizu na malo drugačiji način. Ideja je svakako interesantna, ali je prilično zapela u svojoj realizaciji. Film se oslanja na nostalgiju i poznato ime, no ne uspijeva ponuditi dovoljno svježine. Radnja se kreće između komedije i akcije, pritom gubeći fokus. Meta‑pristup mogao je biti originalan, no ostao je tek na razini koncepta, pa se od redatelja Toma Gormicana očekivalo puno više.
Publika koja pamti original dobit će podsjetnik na vrijeme kada je serijal bio hit, a cameo nastupi dodatno naglašavaju tu dimenziju. Ipak, film ne uspijeva izgraditi vlastiti identitet izvan tih referenci. Šteta je što potencijal nije bolje razvijen, jer ideja o snimanju filma unutar filma nosi zanimljive mogućnosti. Umjesto toga, rezultat je naslov koji se kreće u granicama prosječne žanrovske zabave. Oni koji ne traže dubokoumnu filmsku razradu bit će njime vjerojatno sasvim zadovoljni.
















