“Sinoć sam bila pod tušem i pomislila: Ovo mora biti poseban dan jer brijem noge”, našalila se glumica Amy Madigan nakon što je osvojila Oscara za ulogu tetke Gladys u filmu Trenutak nestajanja.
Nakon osvajanja Oscara za najbolju sporednu glumicu za ulogu Gladys u filmu Trenutak nestajanja, američka glumica Amy Madigan razgovarala je s novinarima o svom liku, mogućem prequelu i sve snažnijem položaju horora u filmskoj industriji.
Kako doživljavate večerašnju pobjedu za ulogu Gladys?
Amy Madigan: Voljela sam scenarij. Čim sam ga pročitala, znala sam – poznavala sam tu ženu. Osjetila sam da mogu potpuno zaroniti u taj lik. Ona je osoba gurnuta do krajnjih granica, koja se bori za preživljavanje. Mislim da se mnogi ljudi mogu poistovjetiti s tim. Na neki čudan način, ona je i inspirativna. Redatelj i scenarist Zach Cregger dao mi je potpunu slobodu – rekao je samo: „Učini to. Idi do kraja.“ Pretpostavljam da je to na kraju i upalilo.
Vaša prva nominacija za Oscara bila je za film Twice in a Lifetime, u kojem ste igrali ženu pogođenu raspadom obitelji. U Trenutku nestajanja na neki način vi pokrećete takav raspad. Jeste li razmišljali o toj paraleli?
Amy Madigan: Iskreno, nisam o tome razmišljala. Ali zanimljivo je čuti takvu interpretaciju.
Postoji li mogućnost prequela o tetki Gladys?
Amy Madigan: O tome su me već više puta pitali. Zach kaže da bi se to moglo dogoditi, ali svi znamo koliko stvari u ovom poslu dugo traju. Ništa nije stvarno dok se zaista ne realizira. No, ako bi se poklopile okolnosti, bilo bi sjajno. Vjerujem Zachu – ima on puno neobičnih ideja u glavi.
Vaš govor zahvale bio je vrlo spontan. Jeste li ga pripremali unaprijed?
Amy Madigan: Kao što sam rekla, sinoć sam bila pod tušem i pomislila: „Ovo mora biti poseban dan jer brijem noge.“ (smijeh) Htjela sam zahvaliti nekolicini ljudi, posebno svojoj obitelji, ali to je otprilike bilo sve. Mislim da bolje funkcioniram kad reagiram instinktivno.
Horor je dugo bio podcijenjen žanr, no posljednjih godina doživljava uzlet. Što to govori o današnjoj filmskoj industriji?
Amy Madigan: Horor je često bio tretiran kao da sjedi za dječjim stolom na obiteljskim okupljanjima. A znamo da to nije istina. Pogledajte samo velike nijeme horor-filmove koji su pomogli izgraditi našu industriju. I dalje su potrebni vrhunski scenarist, redatelj, glumci i cijela ekipa. Ove godine posebno je zanimljiv film Grešnici, koji kroz vampirsku priču govori o rasnim nejednakostima. Volim ideju inkluzivnosti – da svi mogu biti dio priče. To me čini sretnom i nadam se da će se prostor za različite glasove i dalje širiti.
O autoru
