The Social Reckoning, neformalni nastavak Društvene mreže koji je režirao David Fincher, početkom listopada stiže u svjetska kina. Režiju potpisuje Aaron Sorkin, autor scenarija prvog i ovog filma, otkrio je zašto je Fincher odbio režirati nastavak.
Društvena mreža (The Social Network) iz 2010. godine jedan je od najboljih filmova ovog stoljeća. Kontroverzno je izgubila Oscar za najbolji film od Kraljeva govora (The King’s Speech, 2010.), no dok je trag potonjeg s vremenom izblijedio, Društvena mreža ostala je važan dio suvremene popularne kulture.
Fincher je bio zauzet – ali i velika podrška
The Social Reckoning, njegov neformalni nastavak, početkom sljedećeg mjeseca stiže u svjetska kina. Scenarij i režiju potpisuje Aaron Sorkin, koji je napisao scenarij za prvi film. U filmu je Jeremy Strong preuzeo ulogu Marka Zuckerberga, nakon što je Jesse Eisenberg odlučio da ne želi ponoviti ulogu. Spomenimo da glumačku ekipa filma čine još dobitnik nagrade Emmy Jeremy Allen White, dobitnica Oscara Mikey Madison, Wunmi Mosaku, Betty Gilpin, Billy Magnussen i Bill Burr.
U nedavnom intervjuu za IndieWire Sorkin je pojasnio zašto je preuzeo redateljsku palicu: “Bio sam moj drugi izbor za redatelja. Želio sam da film režira David [Fincher], ali nije mogao.” Objasnio je da Fincher ima ekskluzivni ugovor s Netflixom te je u to vrijeme bio zauzet filmom The Further Misadventures of Cliff Booth. Sorkin je čak razmatrao mogućnost da ga pričeka, no zaključio je da bi takav raspored mogao negativno utjecati na recepciju filma.
“Čak i da je nekako uspio dobiti dopuštenje Netflixa da ode raditi u Sony“, nastavio je Sorkin, “nisam želio da The Social Reckoning izađe godinu dana nakon izbora za [američki] Kongres. Nisam mislio da ćemo tada još biti raspoloženi za takav film. Želio sam da izađe sada.” Svemu je dodao da je ipak poslao scenarij Fincheru čim ga je završio: “Fincher je bio prva osoba koja je pročitala scenarij. Bio je velika podrška cijelom projektu i govorio je kako neće biti teško snimiti ovaj film, a jedina osoba koja bi nam zaista mogla poremetiti planove bio je Jesse, no svi smo jednostavno pretpostavljali da će Jesse ponovno glumiti Zuckerberga.“
Razumljivo je zašto je Sorkinu bilo važno da film izađe prije izbora za Kongres, s obzirom na političku tematiku kojom se bavi. Dok se Društvena mreža bavila nastankom Facebooka, The Social Reckoning prati novinara i zviždača koji su razotkrili da su rukovoditelji Facebooka bili svjesni da njihov algoritam potiče širenje dezinformacija i negativno utječe na mentalno zdravlje korisnika.
Umalo redatelj i izvornog filma
Sorkin je u međuvremenu stekao redateljsko iskustvo na tri filma – Velika igra (Molly’s Game, 2017.), Čikaška sedmorka (The Trial of the Chicago 7, 2020.) i Lucy i Desi (Being the Ricardos, 2021.). Ipak, svoj je redateljski debi mogao ostvariti i upravo s Društvenom mrežom. Producent Scott Rudin i tadašnja čelnica Sonyja Amy Pascal smatrali su da bi on trebao režirati film. No, on je ipak odlučio scenarij poslati Fincheru, uvjeren da će ga ovaj odbiti i tako mu ostaviti priliku da preuzme režiju.
Sorkin je svjestan da Fincherov redateljski stil nije moguće jednostavno kopirati. Naglasio je da je od njega mnogo toga naučio promatrajući ga na setu, ali da neke stvari, poput njegova iznimnog osjećaja za kadar, jednostavno ne može prenijeti u vlastiti rad. Zato je za The Social Reckoning pokušao okupiti suradnike koji mogu nadomjestiti dio onoga što Fincher donosi kao redatelj.
Tako je angažirao Jeffa Cronenwetha, direktora fotografije Društvene mreže ali i Fincherova filma Klub boraca (Fight Club, 1999.). O tome je rekao: “Pokušavam stvoriti redatelja u cjelini tako što angažiram pravog direktora fotografije, pravog scenografa, pravog kostimografa i tako dalje.“
Njegov angažman pritom ima i dodatnu težinu jer Sorkinu omogućuje da dio vizualnog identiteta prvog filma zadrži i u nastavku. Iako redatelj nije isti, iza kamere se tako nalazi netko tko dobro poznaje način na koji je Fincher pristupao materijalu. To je posebno važno za film koji se izravno nadovezuje na prethodnika i koji će se neizbježno uspoređivati s njim. Sorkin je očito pokušao okupiti dio provjerene ekipe kako bi što više toga iz prvog filma prenio u novi.
Test za Sorkina
Teško je zamisliti Društvenu mrežu bez Fincherove vizije, jednako kao što je teško zanemariti koliko je Sorkinov scenarij zaslužan za snagu filma. Njegovo mjesto u filmskoj povijesti rezultat je upravo kombinacije njihova rada. Sada će Sorkin prvi put morati pokazati može li kao redatelj samostalno nositi priču koja je nastala iz njegova scenarija, ali je u prvom filmu dobila sasvim novu dimenziju zahvaljujući Fincheru.
Pritom mu u prilog ide činjenica da dobro poznaje ovaj svijet i likove, ali to samo po sebi ne znači da će uspjeti ponoviti kemiju koja je prvi film učinila toliko posebnim. The Social Reckoning stoga ostaje zanimljiv upravo kao svojevrsni test za Sorkina – ne samo kao scenarista nego i kao redatelja.
