Tko je oduševio? Tko je razočarao? Tko je favorit za Zlatnu palmu? Donosimo pregled filmova koji su izazvali interes u prvom dijelu Filmskog festivala u Cannesu.
Hollywood je napustio Cannes! Uoči 79. Filmskog festivala u Cannesu najviše se spominjala činjenica da niti jedan hollywoodski studio ove godine nije poslao film na Croisette. Neki su otišli toliko daleko da su čak zapitali je li to početak kraja namoćnijeg filmskog festivala na svijetu, čiji se budžet navodno penje i do 60 milijuna eura.
Odgovor je, naravno, negativan. Cannes je i dalje najprestižniji filmski festival, a Zlatna palma najpoželjnija filmska nagrada nakon Oscara. Hollywood je odlučio uzeti pauzu jer promocija na Azurnoj obali za jedan blockbuster dođe i više od milijun eura, a, što je možda još i važnije, potencijalni blockbuster više si ne može dozvoliti da na put po svjetskim kinima krene s negativnim kritikama iz Cannesa.
Što nudi 79. Cannes?
Što je onda ostalo? Pa, jako, jako puno toga. Studijski visokobudžetni spektakli možda nisu došli, ali zato su se na crvenom tepihu pojavile brojne zvijezde. Demi Moore, Javier Bardem, Penelope Cruz, Jane Fonda, pa čak i Joan Collins, ali i cijela postava Brzih i žestokih, slavnih doista ne nedostaje na crvenom tepihu.
A ako je suditi prema prvim vijestima s festivala, ne nedostaje ni dobrih filmova. Već se ranije znalo da će i ove godine Cannes ponuditi nove filmove niza proslavljenih autora, od Pedra Almodovara i Cristiana Mungiua do Andreja Zvjaginceva i Hirokaze Kore-eda, ali u prvih nekoliko festivalskkih dana dio naslova ipak je dobio više medijske pažnje od drugih.
Koji su to filmovi koji su na 79. Cannesu zasad privukli najviše pažnje?
The Electric Kiss – mlaki početak festivala
Jedna od najvećih nepoznaica iz svijeta filmskih festivala uvijek je pitanje – kako umjetnički ravnatelj između toliko bisera uvijek izvuče obično zrrno pijeska za pokazati na početku. Već se toliko puta dogodilo da film otvaranja bude neko ispodprosječno ostvarenje, a čini se da se to dogodilo i ove godine s humorističnom dramom The Electric Kiss francuskog redatelja Pierrea Salvadorija.
Priča o umjetniku koji pokušava kontaktirati preminulu suprugu uz pomoć lažne vidovnjakinje možda je na papiru izgledala OK, ali u gledatelji u Cannesu nisu ostali očarani filmom. Pio Marmaï i Anaïs Demoustier imaju glavne uloge u filmu koji će vrlo vjerojatno brzo biti zaboravljen.
“Hirovita kostimirana farsa Pierrea Salvadorija o lažnoj vidovnjakinji i slikaru shrvanom tugom ima šarma i elegancije, ali njezina romantična fantazija nikada se posve ne rasplamsa”, napisao je Peter Bradshaw za The Guardian.
Nagi Notes – nježna adaptacija
U svojoj sada već gotovo 25-godišnjoj karijeri japanski redatelj Koji Fukada snimio je niz filmova koji izvana ne izgledaju grandiozno, ali svojim sadržajem potpuno emotivno razaraju gledatelja. Čini se da je njegov novi film Nagi Notes upravo jedno od takvih djela.
Drama o kiparici koja odlazi u Nagi, odnosno njegov ruralni dio, kako bi napravila skulpturu svoje polusestre Yuki, samo da bi njihov ponovni susret na vidjelo izbacio sve stare traume, prema svemu sudeći razoružava emocijama.
“Nadahnuta dramom Orize Hirate iz 1994. pod naslovom Tōkyō Notes (koja se i sama temeljila na Ozuovom filmu Priča o Tokiju), Fukadina nježna adaptacija odveć je znatiželjna i trezvena da bi riskirala postati tek jednostavna oda čistoći seoskog života, no film opipljivo zahvaća onu vrstu usredotočenosti koja je moguća samo na mjestu toliko lišenom ometanja, kao i slobodu koja s time dolazi — uključujući i slobodu odlaska”, napisao je David Erlich za Indie Wire.
Fatherland – novo remek-djelo Pawlikowskog
Ako je Fukada majstor suptilinih emotivnih veza, poljski oskarovac Paweł Pawlikowski vrsni je znalac kako velike teme učiniti ljudskima. Nakon sjajnih filmova Ida i Hladni rat, redatelj ovaj put odlazi u Njemačku iza 2. svjetskog rata. Tamo prati proslavljenog pisca Thomasa Manna, koji u svojoj (vojno i moralno) poraženoj i razrušenoj domovini, iz koje je 1933. pobjegao pred nacistima, pokušava pronaći barem naznaku svjetle budućnosti.
Prikazujući Mannovo suočavanje s različitim tendencijama, Pawlikowski, naravno, zapravo najviše govori o današnjem dobu. U tome mu pomaže sjajan glumački par Hans Zischler i Sandra Hüller, koji tumače Mann i njegovu kćer. U manje od 80 filma stala je tona emocije te je film dočekan s golemim aplauzom i velikim očekivanjima pred dodjelu nagrada.
“Trebat će vraški dobar film kako bi stao između Fatherlanda i Zlarne palme”, sažela je svoju kritiku Stephanie Bunbury za Deadline.
All of a Sudden – za ljubazniji svijet
Japanski redatelj Ryusuke Hamaguchi redovto predstavlja svoje filmove na najvećim festivalima, a svoj status značajno je podignuo 2021. kada je njegov film Drive My Car dobio čak četiri nominacije za nagradu Oscar. Ove je godine u Cannesu predstavio All of a Sudden, svoj prvi film na francuskom jeziku u kojem glavne uloge tumače Virginie Efira i Tao Okamoto.
Film traje čak 196 minuta, a u njemu francuska ravnateljica doma za nemoćne i japanska terminalno bolesna pacijentica uglavnom međusobno razgovaraju, što bi po većini mjerila trebao biti recept za bijeg iz kina. Ipak, ako je suditi prema reakcijama u Cannesu, Hamaguchi je iz te premise uspio izvući film o kojem se ne prestaje pričati.
“Japanski redatelj filma Drive My Car udružuje se sa svojim blistavim glavnim glumcima kako bi nam podario transcendentan film o brizi i razgovoru koji, bez pretjerivanja, čini da se svijet doima kao malo ljubaznije mjesto”, piše Jessica Kiang iz magazina Variety.
Propeller One-Way Night Coach – Travoltin redateljski debi
U manjku hollywoodskih zvijezda, umjetnički ravnatelj festivala Thierry Fremaux okrenuo se direktnim pozivima. Tako je i legendarni hollywoodski glumac John Travolta dobio priliku prikazati svoje redateljski debi Propeller One-Way Night Coach, snimljen prema njegovoj istoimenoj priči iz 1997.
Travolta je doista došao u Cannes, zapravo je doletio pilotirajući vlastitim avion, čak je na Croisseteu dobio počasnu Zlatnu palmu, ali susret s kritičarima nije prošao najbolje. Dok je nakon premijere film dobio dugačak aplauz, dan poslije kritike su bile nemilosrdne. Priču o dječaku koji s majkom kreće na putovanje avionom preko cijele Amerike proglasili su – teško gledljivom.
“U najgorem slučaju, ovo razočaranje tek je fusnota u Travoltinoj ostavštini; u najboljem, podsjetnik na to kako glumci naposljetku svoju maštu pretvaraju u putovanja za milijune ljudi”, napisao je Brian Tallerico za Rogerebert.com.
Tko će osvojiti Zlatnu palmu?
Filmski festival u Cannesu traje do 23. svibnja, kada će žiri na čijem je čelu Park Chan-wook odlučiti kome će pripasti najprestižnija nagrada – Zlatna palma. Zasad, prema medijskim natpisima, Fatherland je favorit, ali još je dosta filmova ostalo u konkurenciji. A i ne bi bio prvi put da pokraj općeg favorita, žiri nagradu uruči svojem miljeniku. I dalje je sve otvoreno.
O autoru
