Na 16. izdanju Fantastic Zagreb Film Festivalu pogledali smo psihološki horor triler Uljezi, debitantski film redatelja Caleba Phillipsa i mračni triler Ponovno rođeni redatelja Santiaga Estevesa.
Šesnaesto izdanje Fantastic Zagreb Film Festivala, koje se održava od 25. lipnja do 5. srpnja, donosi spoj kultnih klasika, međunarodnih festivalskih hitova i novih autorskih glasova koji pomiču granice žanrovskog filma. Publiku očekuju filmovi iz cijelog svijeta, velike obljetnice žanrovskih klasika, retrospektiva žanrovskog kratkog metra domaćih autora te bogat industrijski program. Pogledali smo dugometražni prvijenac američkog redatelja Caleba Phillipsa te mračni triler redatelja Santiaga Estevesa, koji dolazi iz generacije mlađih latinoameričkih autora koji kombiniraju žanr i društveni realizam.
Uljezi (Imposters, 2026.)
Uljezi su dugometražni prvijenac američkog redatelja Caleba Phillipsa. Prije ovog filma snimio je kratki naslov Other Side of the Box, prikazan na SXSW-u i nagrađen na BiFanu u Južnoj Koreji. Treba spomenuti da je jedan od producenata filma i Steven Schneider, čovjek koji stoji iza franšize Paranormalno (Paranormal Activity) te vrlo solidnog horora Hokum, kojeg smo nedavno imali prilike vidjeti u našim kinima.
Mješavina intimne drame i žanrovskog horora
Kritika ističe da je Phillips u svojim kratkim filmovima već dokazao kako zna graditi napetost i atmosferu, a upravo se to jasno osjeti i u Uljezima. I bez poznavanja njegovih ranijih radova, iz ovog debitantskog filma vidljivo je da tu vještinu prenosi u dugometražni format, stvarajući gust i psihološki nabijen ton od samog početka.
Kao psihološki horor-triler kombinira folklorne motive s elementima narušene stvarnosti, stvarajući dojam koji podsjeća na naslove poput Groblje kućnih ljubimaca (Pet Sematary, 1989., 1992., 2019., 2023.), Backrooms: Bez izlaza (Backrooms, 2026.) ili Sretan dan smrti (Happy Death Day, 2017., 2019.) i sličnih naslova. Upravo ta mješavina intimne drame i žanrovskog horora daje filmu prepoznatljiv ton.
Radnja filma prati mladi par, Marie(Jessica Rothe) i Paula(Charlie Barnett), koji se seli u mirniji kraj izvan grada kako bi započeli novi život sa svojim tek rođenim sinom. No njihova svakodnevica se raspada kada dijete misteriozno nestane tijekom trenutka nepažnje. Nakon tjedana bez ikakvog traga, lokalni čudak Orson (Bates Wilder) tvrdi da postoji način da ga vrate i upućuje Marie prema skrivenoj špilji u šumi.
Kada se ona vrati s djetetom u naručju, Paul ubrzo počinje sumnjati da ono što je donijela kući možda nije njihov sin. Kako se pukotine u njihovom braku produbljuju, priča se pretvara u psihološki triler o identitetu, roditeljstvu i posljedicama odluka koje donosimo. Film se postupno razvija u napetu, dvojnicima obojenu misteriju koja istražuje koliko smo zapravo različiti od onih koje volimo i koliko sami oblikujemo vlastitu stvarnost.
Low‑budget naslov koji donosi dovoljno svježine
Phillipsova režija pokazuje siguran osjećaj za atmosferu, iako povremeno dopušta film gubi ritam i rastegne trajanje više nego što priča može podnijeti. Scenarij je tematski zanimljiv i ambiciozan, ali ne u potpunosti zaokružen, što se vidi u nekim prijelazima i dramaturškim rješenjima. Ipak, film uspijeva otvoriti snažne teme o roditeljstvu, ljubavi i odgovornosti, a da ih ne pretvara u sentimentalne klišeje.
U središtu je pitanje koliko smo zapravo različiti od onih koje volimo i koliko nas naše odluke oblikuju, pogotovo pod pritiskom straha i gubitka. Film sugerira da se identitet ne doživljava kao nešto zadano, nego kao nešto što se stalno oblikuje kroz naše odluke. U tom smislu, Uljezi govore o tome kako sami kreiramo svoje živote, čak i kada se čini da nas okolnosti nadilaze.
Onaj kvalitativni dio filma podiže svojom glumačkom izvedbom Jessica Rothe, koju ponajviše pamtimo po već spomenutom horor serijalu Sretan dan smrti. Bez ikakvog pretjerivanja onda nosi emocionalnu i žanrovsku težinu priče, spajajući ranjivost, strah i odlučnost u uvjerljivu cjelinu. Kad smo već kod glume, treba reći da je glumački film na sasvim solidnoj razini.
Možemo reći da su Uljezi zanimljiv i hrabar nezavisni projekt, snimljen s budžetom od svega pola milijuna dolara, ali s jasnom autorskom ambicijom. Redatelj i scenarist Caleb Phillips pokazuje da i u skromnim produkcijskim uvjetima može izgraditi atmosferu koja ostavlja trag. Film možda nije dramaturški ujednačen, no njegova emocionalna jezgra i tematska usmjerenost ostaju dovoljno jasne da ga nose do kraja. Kao low‑budget horor donosi dovoljno svježine i identiteta da se izdvoji u festivalskom programu. Za ljubitelje psiholoških žanrovskih priča, Uljezi su svakako naslov vrijedan pažnje.
Ponovno rođeni (Los Renacidos, 2025.; engleski naslov: The Reborn)
Ponovno rođeni je triler koji je napisao i režirao Santiago Esteves, autor filma La educación del Rey (2017.), nagrađenog Films in Progress priznanjem na filmskom festivalu u San Sebastiánu. Dolazi iz generacije mlađih latinoameričkih autora koji kombiniraju žanr i društveni realizam. Prije režije radio je kao montažer, a njegova dva kratka filma prikazana su na više festivala, gdje su osvojila i nekoliko nagrada.
Mračna atmosfera
Radnja ovog njegovog drugog filma, koji je snimio nakon punih osam godina, prati dvojicu braće, Manuela (Pedro Fontaine) i Oscara (Marco Antonio Caponi), koja se ponovno susreću kako bi obavili posao koji ih istodobno povezuje i razdvaja – insceniranje smrti. Njihov je posao pomagati ljudima da nestanu, simulirati pokop i prebaciti ih preko granice, u Čile, kako bi započeli novi život. To je naslijeđen zanat, obiteljska ostavština u kojoj se smrću trguje kao robom.
Manuel se naizgled izvukao iz tog posla, kako bi zasnovao obitelj i bio seoski liječnik. Za razliku od njega, Oscar je ostao u poslu koji vodi šefa po imenu Horacio (Oscar de la Fuente). Braća, koja imaju neke neraščišćene stvari između sebe, ponovno se nađu zajedno kako bi prebacili računovođu kojeg progoni narko kartel. Sve ih to prisiljava da preispitaju granice lojalnosti i moralnu cijenu posla kojim se bave. No Oscar ima drugi plan pa se njihova misija pretvara u vrtlog izdaje i nasilja.
Premisa filma odmah nas uvlači u priču jer je istodobno dovoljno originalna i dramaturški snažna. Taj koncept otvara prostor za stalnu napetost, budući da svaki “posao” nosi rizik, moralnu cijenu i mogućnost da se sve raspadne u jednom trenutku. Film od početka gradi vrlo mračnu atmosferu u kojoj se opasnost osjeća i prije nego što se eksplicitno pojavi.
U središtu filma stoji odnos dvojice braće, a kriminalna premisa služi tek kao okvir koji otvara njihove nerazriješene sukobe i zajedničku prošlost. Napetost među njima proizlazi iz dugotrajnog tereta koji nose, pa se ključni pomaci u priči događaju upravo kroz njihove međusobne odluke, a ne kroz žanrovske mehanizme.
Parodiranje religijskih motiva
Atmosfera filma snažno počiva na surovim, ogoljenim krajolicima Mendoze, koji djeluju kao produžetak unutarnjih stanja likova. Ti nepristupačni prostori stvaraju stalni osjećaj izolacije i prijetnje koji prati likove, tako da nisu tek puki vizualni dekor.
Estevesa treba pohvaliti jer promatra svoje likove bez iluzija – ovdje nema jasnog pozitivca ni negativca, jer su svi na različite načine obilježeni krivnjom, slabostima i moralnim kompromisima. Također, izbjegava svaku eksplicitnu moralnu pouku i umjesto toga otvara prostor za promišljanje o vjeri, preživljavanju i cijeni vlastitih odluka.
Posao kojim se braća bave ne donosi nikakvo “uskrsnuće”, nego samo omogućuje nestanak. U Estevesovoj priči to je bijeg od starog života, ne početak novog. Takav postupak ujedno djeluje kao blago parodiranje religijskih motiva, jer umjesto obećanja novog života donosi samo privremeni nestanak, što se savršeno uklapa u mračan ton priče postavljen od samog početka.
Ponovno rođeni je vrlo dobar mračan triler koji svoju snagu gradi na atmosferi, moralnim dilemama i odnosu dvojice braće. Redatelj i scenarist Santiago Esteves vješto koristi žanrovske elemente, ali ih nikad ne stavlja ispred karaktera i njihovih odluka. Film donosi dovoljno obrata da stalno održava napetost, čak i kada se ritam povremeno malo izgubi. Ti kratki padovi ne utječu na cjelokupni dojam, jer priča ostaje fokusirana i dramaturški čvrsta.
Ono što ga izdvaja od klasičnog žanrovskog filma jest sloj promišljanja o identitetu, krivnji i cijeni preživljavanja. Sve zajedno čini film koji je istodobno napet, tematski bogat i dovoljno originalan da ostane u pamćenju. Dodatno, trajanje od oko 80 minuta pokazuje se kao idealna mjera.
O autoru
