Redatelj Gore Verbinski vratio se filmom koji obrađuje AI tematiku iz perspektive zabave, izbjegavajući strogi distopijski okvir. Umjesto tjeskobe i pritiska, naglasak je stavljen na dinamiku likova, komične nesporazume i neobične situacije. Možemo ga ocijeniti kao idejno bogato, ali izvedbeno neujednačeno ostvarenje. U glavnoj ulozi je odlični Sam Rockwell.
Dio programa ovogodišnjeg Fantastic Zagreb Film Festivalu bio je i naslov Sretno, zabavi se, nemoj umrijeti (Good Luck, Have Fun, Don’t Die, 2025.), najnoviji film američkog redatelja Gorea Verbinskog. Snimio ga je nakon čak punih devet godina pauze. Ako tko još ne zna, podsjetimo da je on globalnu slavu stekao filmom Pirati s Kariba: Prokletstvo Crnog bisera (Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl, 2003.) a režirao je i njegove nastavke Pirati s Kariba: Mrtvačeva škrinja (Dead Man’s Chest, 2006.) i Pirati s Kariba: Na kraju svijeta (Pirates of the Caribbean: At World’s End, 2007.), koji su postali jedni od najuspješnijih blockbustera desetljeća.
Afirmirani scenarist
Od njegovih ranijih radova svakako treba spomenuti da je režirao Krug (The Ring, 2002.), holivudski remake istoimenog japanskog horora. Film se temelji na romanu i filmu nedavno preminulog Kōjija Suzukija, jednog od najutjecajnijih japanskih pisaca horora čije je stvaralaštvo oblikovalo cijelu generaciju filmaša. Posebno mjesto u filmografiji Verbinskog zauzima Rango (2011.), animirani naslov koji mu je donio Oscara za najbolji film u toj kategoriji.
Scenarij najnovijeg ostvarenja Verbinskog napisao je Matthew Robinson, koji se afirmirao u Hollywoodu kao koscenarist filma Umijeće laganja (The Invention of Lying, 2009.), koji je napisao i režirao s Rickyjem Gervaisom. Kasnije je napisao scenarij za komercijalno uspješan obiteljski film Dora istražuje izgubljeni grad (Dora and the Lost City of Gold, 2019.) te je bio koscenarist hvaljene SF avanture Ljubav i čudovišta (Love and Monsters, 2020.).
Svakako treba spomenuti da je angažiran na scenariju nastavka uspješnice Na rubu budućnosti (Edge of Tomorrow, 2014.), no status projekta ostaje nejasan – iako studio i dalje želi realizirati film, izvori se razilaze oko toga je li u aktivnom razvoju ili tek povremeno spominjan unutar studija. Bilo kako bilo, sam njegov angažman samo je potvrda da ga studiji smatraju autorom sposobnim za velike franšize.
Nakon što se usred noći u zalogajnici u Los Angelesu pojavi tajanstveni muškarac iz budućnosti (Sam Rockwell), skupina potpunih stranaca suočava se s nevjerojatnom tvrdnjom da čovječanstvu prijeti skora propast. On tvrdi da je više od stotinu puta putovao kroz vrijeme pokušavajući spriječiti katastrofu koju će izazvati umjetna inteligencija.
Uvjeren da upravo okupljeni ljudi mogu promijeniti tijek događaja, poziva ih da mu se pridruže u naizgled nemogućoj misiji. Među njima su Susan (Juno Temple), Ingrid (Haley Lu Richardson), Mark (Michael Peña), Janet (Zazie Beetz) i Scott (Asim Chaudhry), koji u početku s velikom dozom nevjerice prihvaćaju njegove tvrdnje.
Kako njihovo neobično putovanje odmiče, postaje jasno da svaki od njih ima važniju ulogu nego što je mogao naslutiti, a razmjeri prijetnje iz budućnosti postupno se otkrivaju. Pred njima je utrka s vremenom u kojoj moraju odlučiti mogu li povjerovati čovjeku koji tvrdi da je njihova jedina nada za spas čovječanstva.
Razigraniji pristup AI
Ovo je još jedan film na ovogodišnjem FZFF‑u koji se bavio tematikom umjetne inteligencije, nakon francuskog Psa 51 (Chien 51, 2025.; engleski naslov: Dog 51). No, za razliku od tog mračnijeg i ozbiljnijeg pristupa, Verbinski donosi znatno lakši, zabavniji i satiričan ton. Iako je AI ovdje centralna prijetnja, njezina se opasnost razgrađuje kroz humor, apsurd i žanrovski miks.
Tako se film poigrava idejom tehnološke katastrofe, ali je prezentira kroz prizmu kaotične avanture u kojoj obični ljudi postaju ključni za spas budućnosti. Umjesto tjeskobe i distopijskog pritiska, naglasak je stavljen na dinamiku likova, komične nesporazume i neobične situacije koje proizlaze iz putovanja kroz vrijeme. Takav pristup omogućuje da se AI tematika promatra s određenom dozom ironije, bez gubitka napetosti koja pokreće radnju.
Za razliku od spomenutog Psa 51, u kojem umjetna inteligencija simbolizira gotovo potpunu društvenu kontrolu i stvara osjećaj neizbježne distopije, Verbinski istoj temi pristupa znatno razigranije. Zahvaljujući fokusu koji je usmjeren na humor, apsurd i međuljudske odnose, ona ovdje služi više kao pokretač kaotične avanture nego kao predmet ozbiljne društvene analize.
Takav pristup možda ne donosi osobito originalan pogled na AI, ali filmu daje lakoću i zabavljački karakter koji ga jasno razlikuju od većine suvremenih ostvarenja iste tematike. Istodobno pokazuje koliko se ista ideja može interpretirati na posve različite načine – od mračnog upozorenja do gotovo pustolovne SF komedije.
Neujednačenost i pretrpanost idejama
Verbinskog treba pohvaliti jer film otvara odličnim i energičnim početkom koji je vrlo jasno i učinkovito postavljen. No kako radnja odmiče, ta se početna živost postupno razvodnjava, a ritam sve češće zapinje, osobito u drugoj polovici. U tim trenucima film postaje čak i pomalo zamoran, dijelom zbog toga što se oslanja na preduge epizode koje ne doprinose napetosti.
Glavni razlog takve neujednačenosti leži u scenariju Matthewa Robinsona, koji je prenatrpan idejama i tonalnim skretanjima. Završnica je pritom najproblematičnija, jer se gomilanjem motiva i objašnjenja gubi fokus koji je film imao na početku. Stoga ostaje dojam da film stalno traži ritam koji je na početku imao bez napora.
Verbinski i ovoga puta posvećuje veliku pažnju vizualnom izgledu filma, stvarajući kadrove koji naglašavaju razigranost i apsurdnost cijele avanture. Praktični efekti i digitalne intervencije uklopljeni su tako da sve djeluje (dosta) stilizirano, ali opet (dovoljno) lagano da podrži komični ton priče. Boje, montaža i ritam kadrova dodatno naglašavaju pustolovno komični karakter filma. Što se tiče akcijskih sekvenci, one su pregledne i dobro koreografirane, iako im povremeno nedostaje prava napetost (što je rezultat opuštenog/komičnog tona filma).
Glumački treba izdvojiti Sama Rockwella (Argylle: Misteriozni špijun/Argylle, 2024.) koji s lakoćom nosi komični i akcijski ritam. Njegova karizma i odlično tempirani humor često podižu scene koje bi inače djelovale razvučeno. Jasno se vidi da se upravo kroz njega film najviše oslanja na svoj zabavljački karakter. Za ostatak glumačke ekipe može se reći da su solidni, iako bez osobitih istupa, više su kao podrška Rockwellovoj energiji nego kao zasebni nositelji radnje.
Idejno bogato, ali izvedbeno neujednačeno
Možemo reći da je Sretno, zabavi se, nemoj umrijeti film koji istodobno komentira naše strahove od tehnologije i pretvara ih u razigranu, ponekad kaotičnu, ali svakako energičnu žanrovsku zabavu.Redatelj Gore Verbinski pritom jasno pokazuje da ga i dalje zanima spoj humora, akcije i fantastičnih elemenata, osobito kada se ti motivi mogu iskoristiti za igru s očekivanjima publike.
Tako će gledatelji skloni lakšim SF‑pustolovinama vjerojatno uživati u njegovoj nepretencioznosti, dok će oni koji očekuju čvršću strukturu možda ostati pomalo podijeljeni. Sve to čini film zanimljivim primjerom kako se AI tematika može obraditi iz perspektive zabave, a ne isključivo kroz distopijski ili ozbiljan okvir. Kratko rečeno, ovo najnovije ostvarenje Verbinskog možemo ocijeniti kao idejno bogato, ali izvedbeno neujednačeno.
O autoru
