Distopijski film redatelja Cédriaca Jimeneza bavi se umjetnom inteligencijom ali prije svega gradi napetu kriminalističku priču, dok futuristički Pariz služi kao uvjerljiva kulisa za promišljanje društvenih podjela i odnosa moći. Kvalitativno, riječ je o i više nego solidnom ostvarenju koje će sasvim sigurno zadovoljiti ljubitelje inteligentnih i napetih žanrovskih trilera.
Na 16. Fantastic Zagreb Film Festivalu pogledali smo distopijski triler Pas 51 (Chien 51, 2025.; engleski naslov: Dog 51). Film se temelji na istoimenom romanu Chien 51, objavljenog 2022. godine, francuskog pisca Laurenta Gaudéa, dobitnika Goncourtove nagrade i autora prepoznatljivog po mračnim, društveno angažiranim temama. Roman je po izlasku naišao na vrlo dobar prijem kritike, osvojio nekoliko književnih nagrada i u Francuskoj bio proglašen jednim od najzapaženijih domaćih romana godine.
Druga suradnja
Režiju potpisuje Cédric Jimenez (Napad na Pariz /Novembre, 2022.) koji se posljednjih godina profilirao kao jedan od najpouzdanijih francuskih autora žanrovskog filma. U svojim filmovima najčešće kombinira kriminalističke priče, akciju i napetost, pritom se oslanjajući na sigurnu režiju i atmosferu, a manje na velike autorske eksperimente.
Scenarij zajednički potpisuju Jimenez i Olivier Demangel, kojima je ovo druga suradnja nakon filma Napad na Pariz. Demangel se posljednjih godina afirmirao kao jedan od najcjenjenijih francuskih scenarista, a iza sebe ima zapažene radove među kojima su TV serije Kabul (2025.) i Class Act (2023.) te filmovi Otac i vojnik (Tirailleurs, 2022.; engleski naslov: Father & Soldier) i Atlantique (2019.).
Radnja filma smještena je u distopijsku budućnost, u Pariz 2045. godine, podijeljen na tri zone prema društvenom statusu stanovnika. Red i sigurnost održava ALMA, sofisticirani sustav umjetne inteligencije koji nadzire rad policije i predviđa kriminal. Kada je ubijen njezin tvorac, istragu preuzimaju elitna agentica Salia Malberg (Adèle Exarchopoulos) i iskusni, pomalo razočarani detektiv Zem Brecht (Gilles Lellouche).
Iako ih dijele položaj, karakter i pogled na sustav kojem služe, prisiljeni su udružiti snage kako bi pronašli ubojicu. Kako istraga odmiče, pred njima se otkrivaju mračne tajne društva u kojem žive i sustava kojem su godinama vjerovali. Ubrzo postaje jasno da slučaj nije samo obično ubojstvo, nego prijeti razotkriti temelje poretka kojim upravlja umjetna inteligencija.
Atmosfera i vizualni identitet – najveći aduti filma
AI tematika posljednjih je godina sve prisutnija u filmskoj industriji, a Pas 51 jedan je od novijih naslova koji je stavlja u središte svoje priče. Iako neće revolucionirati ni znanstvenu fantastiku ni kriminalistički triler, Cédric Jimenez prije svega gradi napetu kriminalističku priču, dok futuristički Pariz služi kao uvjerljiva kulisa za promišljanje društvenih podjela i odnosa moći.
Najveća snaga filma pritom nije sama priča, nego atmosfera. Od početne istrage pa sve do završnice Jimenez uspješno održava osjećaj neizvjesnosti, a nekoliko dobro tempiranih obrata dovoljno je da pažnju gledatelja zadrži do samoga kraja. Vizualni identitet filma jedan je od njegovih najvećih aduta. Mračni futuristički Pariz neizbježno priziva kultni Istrebljivač (Blade Runner, 1982.), a društvo podijeljeno na strogo odvojene zone podsjeća na distopijske klasike kao što Gattaca (1997.) i Elysium (2013.).
U načinu na koji umjetna inteligencija sudjeluje u policijskim istragama lako se mogu prepoznati odjeci naslova Specijalni izvještaj (Minority Report, 2002.), dok pojedini motivi podsjećaju i na Trkača (The Running Man, 2025., 1987.). Sličnom AI tematikom nedavno se bavio i američki Bez milosti (Mercy, 2026.), no riječ je o osjetno slabijem ostvarenju koje ni približno ne uspijeva izgraditi ovako uvjerljivu atmosferu. Ipak, Jimenez te uzore ne pokušava doslovno kopirati, već ih koristi kao polazište za vlastitu žanrovsku priču.
Gluma u filmu dobro prati ton priče, a najviše se ističe Gilles Lellouche (Asterix i Obelix: Srednje kraljevstvo/Astérix & Obélix : L’empire du milieu, 2023.). On glumački nosi veliki dio filma – igra umornog, razočaranog policajca s dozom unutarnje napetosti koja se lijepo uklapa u distopijski okvir. Dvostruka dobitnica nagrade César Adèle Exarchopoulos (Je verrai toujours vos visages, 2023., Adelin život/ La Vie d’Adèle : Chapitres 1 et 2, 2013.) donosi energiju i odlučnost, no u njihovoj međusobnoj dinamici Lellouche ostavlja snažniji dojam.
Za ljubitelje inteligentnih i napetih žanrovskih trilera
Redatelj Cédric Jimenez uspijeva stvoriti uvjerljiv i atmosferičan svijet koji gledatelja bez većih problema uvlači u svoju distopijsku stvarnost. Iako se povremeno oslanja na prepoznatljive obrasce, ti klišeji ne narušavaju cjelinu niti umanjuju njegovu napetost. On se fokusira na odnos moći, nadzor i društvene podjele, čime priča dobiva dodatnu tematsku dimenziju. Motiv umjetne inteligencije ovdje nije samo tehnološki ukras, nego sredstvo za propitivanje granica kontrole i povjerenja u sustav.
Distopijski okvir služi kao pozornica za pitanja o tome tko upravlja informacijama i kako se oblikuje društveni poredak. Svemu dodajmo da naslov filma nije slučajan – “Pas 51” je zapravo pogrdni naziv za policajce nižeg ranga, ali i identifikacijski broj glavnog junaka, čime dodatno naglašava jednu od središnjih tema filma: dehumanizaciju pojedinca u društvu kojim upravljaju tehnologija i sustav.
Snaga ovog Jimenezovog ostvarenja leži u atmosferi, ritmu i svijetu koji djeluje dovoljno stvarno da potakne razmišljanje. Iako njime neće redefinirati žanr, nudi dovoljno ideja da ostane relevantan u aktualnoj raspravi o ulozi umjetne inteligencije. Kvalitativno, riječ je o i više nego solidnom ostvarenju koje će sasvim sigurno zadovoljiti ljubitelje inteligentnih i napetih žanrovskih trilera.
O autoru
